REGIONAL (UN)COMPETITIVENESS IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Nacionalna i regionalna konkurentnost ističu se kao osnovni ciljevi ekonomske politike, ali zato što su rasprave o njihovome definiranju i mjerenju brojne, javljaju se pitanja o samome određenju navedenih pojmova i o tome koji su odgovarajući pokazatelji i modeli mjerenja (regionalne) konkurentnosti. Poslije podrobnoga teorijskoga razmatranja regionalne konkurentnosti (posebno mjerenja i modela) slijedi usporedba osnovnih makroekonomskih pokazatelja hrvatskih regija, a zatim se modelira utjecaj odabranih determinanti (trgovinske otvorenosti, cestovne infrastrukture i ljudskih resursa) na regionalnu konkurentnost, primjenom modela višestruke linearne regresije. Rezultati upućuju na pozitivan i značajan utjecaj odabranih determinanti te su prema dobivenom modelu hrvatske regije u konačnici istraživanja rangirane. Najkonkurentnija je hrvatska regija Sjeverozapadna Hrvatska, a za njom slijede Jadranska Hrvatska pa Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska.National and regional competitiveness are emphasized as the main goals of the economic policy, but considering the fact that the discussions about their defining and measuring are numerous, it is the question how to determine these terms and especially how to measure (regional) competitiveness. After a detailed theoretical analysis of regional competitiveness and a comparison of the Croatian regions’ main macroeconomic indicators, the impact of the selected determinants (trade openness, road infrastructure and human resources) on Croatian regional competitiveness was modeled using multiple linear regression model, and according to that model the regions were also ranked. The results showed that Northwestern Croatia is the most competitive Croatian region, Adriatic Croatia is ranked second and Central and Eastern(Pannonian) Croatia came in third