Decizionizam s pravom ističe odlučujuću važnost odluke u političkom procesu. No mora se kritički vrednovati njegova dramatska pretenzija (od Schmitta do Agambena) prema kojoj se normalnosti života suprotstavlja patos izvanrednog stanja i krize, čime se briše svaka razlika ne samo između normalnosti i izvanrednoga stanja nego čak i između demokracije i diktature. Pravi obzor s kojega se mogu objasniti decizionizam i njegovi dramatizirajući oblici jest novovjekovlje u cjelini. Rađanje decizionizma iz krize tradicije i zajedničkosti može se promatrati već na početku novovjekovlja: u Machiavellija i Hobbesa. Vrhunac dramatizacije nalazimo u Schmittovu decizionizmu, u korištenju političke teologije za dramatizaciju politike kao drame subjekta ko...