Razvijena procedura za strukturalnu dinamičku reanalizu

Structural dynamic modification techniques can be defined as methods by which dynamic behavior of a structure is improved by predicting the modified behavior brought about by adding modifications like those of lumped masses, rigid links, dampers, beams etc. or by variations in the configuration parameters of the structure itself. The methods of structural dynamic modification, especially those with their roots in finite element models, have often been described as reanalysis. The present paper deals with the problem of improving of dynamic characteristics some structures. New dynamic modification procedure is given as using distribution of potential and kinetic energy in every finite element is used for analysis. The main goal of dynamic modification is to increase natural frequencies and to increase the difference between them. Some information should be prepared, before setting up the FE model. The first pack of information includes referent peaces of information about the structure: size, material, and boundary conditions.U ovom radu je razvijena procedura za popravljanje dinamičkog ponašanja strojarskih konstrukcija u eksploataciji. U osnovi ove procedure je distribucija kinetičke i potencijalne energije na glavnim oblicima osciliranja konstrukcije. Inače, tehnika strukturne dinamičke modifikacije može se definirati kao skup metoda pomoću kojih se dinamičko ponašanje konstrukcije može popraviti procjenom modificiranog ponašanja dobivenog dodavanjem modifikacija kao na primjer koncentriranih masa, krutih veza, prigušenja, novih elemenata, i sl. ili promjenom konfiguracijskih parametara u samoj strukturi. Takve metode kod kojih je osnova metoda konačnih elemenata često se nazivaju metode reanalize. Jedan od osnovnih ciljeva u ovom radu, s obzirom na gore spomenuto, jest da se u metode reanalize ugradi još jedna s jasno predstavljenom procedurom korištenja