ON STAGE LIGHT OR PORTRAYAL OF LIGHT DESIGNER IVO NIŽIĆ

Autorica u ovom radu polazi od činjenice da se od 1998. dizajneri svjetla smatraju umjetnicima i da se njihova imena obvezatno nalaze u zaglavlju kazališnog listića i plakata. U radu je portretirala Ivu Nižića iz Kazališta lutaka u Zadru, jednog od šestorice priznatih dizajnera svjetla u Hrvatskoj. U istraživanje povijesti scenskog svjetla polazi od razmišljanja švicarskog scenografa Adolphea Appie koji je scenskom svjetlu dao estetsku i dramaturšku ulogu. Slijedom njegovih misli i iz literature koja se bavi uglavnom scenografijom izdvaja osnovna značenja i ulogu svjetla u kazališnim predstavama. Izdvojila je hrvatske scenografe Ljubu Babića, Boška Rašicu i Aleksandra Augustinčića koji su posebnu pažnju posvećivali scenskom svjetlu, a potom autorica daje povijesni pregled scenskog svjetla u Kazalištu lutaka u Zadru. Godine 1975. rušenjem paravana na zadarskoj lutkarskoj sceni, za što su zaslužni Luko Paljetak i Branko Stojaković, scenski prostor zajedno sa svjetlom postaju scensko biće. Svjetlo je postalo lutka, jer lutka je sve, sve je lutka - bile su riječi spomenutog dvojca Paljetak-Stojaković. To je ujedno i vrijeme kada Ivo Nižić počinje raditi u Kazalište lutaka u Zadru i kada počinje stvarati umjetnost scenskog svjetla učeći od velikih majstora lutkarske scene.The author refers to the fact that since 1998 light designers have been considered artists, and their names are inevitably mentioned in theater leaflets and posters. The author of this paper portrayed Ivo Nižić (Zadar Puppet Theater) as one of six famous light designers in Croatia. The starting point of the research are the reflections of Swiss set designer Adolphe Appia, who provided esthetic and dramatic role to stage light. The author analyzed his reflections mentioned in the literature dealing with set design, and sorted the basic meanings and role of the light in theater plays. The author also singled out Croatian set designers Ljubo Babić, Boško Rašica and Aleksandar Augustinčić, who paid particular attention to stage light. The paper also includes a historical preview of stage light in Zadar Puppet Theater. In 1975, the screen was removed from Zadar puppet scene thanks to Luko Paljetak and Branko Stojaković, so the stage area and stage light became one stage being. The light became a puppet, because a puppet is everything, and everything is a puppet – those were the words of Paljetak and Stojaković. At that time, Ivo Nižić started working at Zadar Puppet Theater and he started creating the art of stage light by learning from the great masters of puppet scene