The Meaning oj Evangelization and New Evangelization in the Church Teaching Accents

Govor središnjeg crkvenog uciteljstva o novoj evangelizaciji1 proizasao Je iz percepcije dubokog raskoraka između vrijednosti evanđelja i suvremene kulture. No, izjašnjavanja o toj temi usputna su i fragmentarna. Stoga autor, analizirajući važnije vatikanske dokumente, a posebno razmišljanja Ivana Pavla II., pokušava na temelju podosta uopćenog govora o novoj evangelizaciji uočiti temeljne središnje elemente i pretežite strukturalne naglaske tog pastoralnog projekta. U prvom dijelu prikazuju se važniji značenjski pomaci koje na razini središnjeg uciteljstva bilježi višedesetljetno promišljanje smisla i dosega evangelizacije, budući da duga pokoncilska diskusija o evangelizacijskom poslanju Crkve predstavlja naravni kontekst govora o novoj evangelizaciji. U drugom dijelu autor se bavi rekonstrukcijom sadržajnih naglasaka i konstanta pojma nove evangelizacije. U zaključnim zapažanjima predočeni su motivi koji potiču Ivana Pavla II. na govor o novoj evangelizaciji te se ukazuje na određene nedorečenosti tog evangelizacijskog projekta.The accents of church teaching circles about the new evangelization have resulted from the perception of great variance between the values of gospel and contemporary culture. But, taking sides about this topic is marginal and fragmentary. Therefore, analyzing the major Vatican document, in particular the reflections of John Paul II, the author tries, on the basis of rather general accents on new evangelization, to perceive the basic elements and prevailing structural stresses of that pas tor al project. In this first part the author presents the major significant moves, which have been present on the level of central teaching for many decades, in understanding the sense and range of evangelization, since the long postcouncil discusion on the evangelizing mission of Church reperesents the natural context of new evangelization reflections. In the second part the author reconstructs the stresses and constants of the idea of new evangelization. In concluding observations the author gives the motives that encourage John Paul II., to speak about new evangelization. He also points out to some understatements of that evangelization project