International Community Polity Proposal for Bosnia and Herzegovina according to Cutileiro’s Plan (March 18, 1992)

Tijekom završne faze raspada Jugoslavije, u okolnostima koje vode državnom osamostaljenju njenih republika i koje u bitnome označava srpska velikodržavna agresija na Hrvatsku, dolazi i do konačne kristalizacije političkih ciljeva triju bosansko-hercegovačkih naroda. Tako krajem 1991. Srbi pristaju uz opciju stvaranja srpske državne tvorevine na dvije trećine bosansko-hercegovačkog teritorija s perspektivom njenog priključenja Srbiji. Nasuprot tome, druga se dva naroda zalažu za neovisnost BiH. No, dok je Hrvati vide kao složenu (kon)federativnu državu triju nacionalno-teritorijalnih jedinica, pri čemu bi hrvatska jedinica zauzimala oko trećine njena teritorija, Muslimani/Bošnjaci teže transformaciji BiH u unitarnu tvorevinu. Takvu koja bi u uvjetima, skoro očekivane muslimanske/bošnjačke apsolutne brojčane nadmoći faktično funkcionirala kao muslimanska/bošnjačka nacionalna država. S ciljem usuglašavanja političkih ciljeva triju bosansko-hercegovačkih naroda i harmonizacije njihovih međusobnih odnosa međunarodna je zajednica početkom 1992. otpočela svoj direktan angažman u BiH u sklopu kojeg je oblikovan i međunarodni/Cutileirov plan njenog unutrašnjeg uređenja. Riječ je bila o jedinom planu međunarodne zajednice koji je kreiran u ozračju koje nije bilo određeno ratnim prilikama (travanj 1992 – studeni 1995.) te traumatičnim iskustvima koja determiniraju bosansko-hercegovačku postratnu političku zbilju. Stoga je međunarodna zajednica prilikom kreacije Cutileirovog plana bila u mogućnosti u znatno većoj mjeri uvažiti i ustavno određenje (Socijalističke Republike) BiH, po kojem je ista imala biti državom triju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih naroda (Hrvata, Srba, Muslimana/ Bošnjaka) i djelovati na rješenju koje bi se temeljilo na etički opravdanom principu podjednakog uvažavanja i zakidanja triju bosansko-hercegovačkih naroda. Sve u svemu, djelovanje u takvim okolnostima dovelo je međunarodnu zajednicu na pozicije da kreira i podrži plan po kojem je u interesu harmonizacije međunacionalnih odnosa BiH imala funkcionirati, kako iz analize sadržaja samog plana proizlazi – kao izrazito integrirana konfederativna tvorevina.During the final phase of the breakup of Yugoslavia, in circumstances which have led to independence of its republics and were largely characterised by Serbian hegemonic aggression towards Croatia, a final chrystallisation of political goals of the three Bosnian-Herzegovinian ethnicites. By the end of 1991, Serbs agree to the creation of a Serbian political entity on two thirds of Bosnian-Herzegovinian territory with a possibility of merging with Serbia. On the contrary, the two other ethnicities opted fo an independent BaH. However, while the Croats saw the future state as a complex (con)federal republic of three national-territorial entities, with the Croatian entity comprising one third of state territory, Bosnian Muslims/Bosniaks seeked a unitary state, which would, considering the conditions of the soon-to-be-reached Bosnian Muslim/Bosniak absolute demographic dominance, function as a de facto Bosnian Muslim/Bosniak national state. In order to coordinate the political goals of the three Bosnian-Herzegovinian ethnicites and to harmonise their mutual relations, the international community started its direct involvement in BaH beginning of 1992, part of which was the drafting of the international/Cutileiro’s plan for Bosnian-Herzegovinian polity. This is the only plan of the international community which was not created in an atmosphere determined by the state of war (April 1992 – November 1995) and the traumatic experiences which impact the post-war political reality of Bosnia and Herzegovina. Due to this fact, the international community and Cutileiro’s plan could take into account the Constitution of the Socialist Republic of BaH which defined the state as a polity governed by three constituent, sovereign and equal ethnicites (Croats, Serbs and Bosnian Muslims/Bosniaks) to a much greater extent. In doing so, the international community could pay equal respect to the needs and whishes of all three ethnicities. The analysis of this plan shows that the international community, wishing to harmonise and stabilise interethnic relations in BaH envisaged a highly integrated confederal state