Vjera i čovjek današnjice

Poletimo mišlju do Josipova vrta. Grobnica je otvorena. Mirisna je postelja prazna. Ako svaki grob rječito poučava — grob uskrsnulog Bogo-čovjeka obasjava, ushićuje i potiče da padnemo ničice te se poklonimo. Bolje ćemo u poklonu saslušati riječi života. Uskrsnuli poručuje nešto učenicima. Anđeli, kao »službujući duhovi« (Hebr 1, 14), uzbibali su zrak. Apostolima je izdana naredba i ovlaštenje: »Idite u cijeli svijet i propovijedajte Veselu vijest«. Riječi doista i odjekuju po cijelom svijetu. Odjekuju riječi života — smrti, spasa — osude: »Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; tko ne uzvjeruje, osudit će se« (Mk 16, 16). Na ovoj disjunktivi, sudbonosnom »Ili-ili«, razvio je Pavao VI svoju meditaciju koju je u obliku Uskrsne poruke uputio cijelom svijetu. U jednom pogledu obujmio je cijeli svijet; u jedan zagrljaj vezao je čovječanstvo. Riječ je duboka i topla. Grob Kristov razdijelio je povijest svijeta. Postao je kamenom, koji će ostati kao međaš puta u život i puta u smrt. Nigdje kršćanstvo ne afirmira svoj universalizam kao na grobu Kristovu. Zbog toga nad tim grobom Pavao VI želi dijalogizirali s onima koji ne vjeruju. Poziva ih na puninu života. Poziva ih na gozbu sreće. Mladost osjeća »instinkt za srećom«. Njoj želi uputiti poseban poziv. Mladost je pozvana da brže i dublje shvati ekstatično prodiranje Pavla VI u problem života. Najpodesnije mjesto: grob, u kojemu je život zauvijek pobijedio smrt