Naučno osmišljavanje teističkog apostolata: od areopaga do oltara

Prema osnovnim, propozicijama svog programa ovaj doista široko i svestrano zasnovani Tečaj trebao bi, čini mi se, da bude u neku ruku naučno osmišljavanje pastoralnog rada uopće, u svjetlu zaključaka Drugog vatikanskog ekumenskog okncila, pa je, nadam se, u skladu s tim i naslov ove moje relacije, koja ide za ovim da svrati pozornost na jedan uži aspekt tog pastoralnog rada, naime na apostolat teizma, a posebno na spoznaju opstojnosti, što je, kako se zna, glavni praeambulum vjere. Veliki, proročki duh dobrog i umnog pape Ivana XXIII sazvao je taj Koncil. Sretnim početkom, radnim tokom i plodnim završetkom, Koncil je pored ostaloga pokazao i jaku, postojanu tendenciju da slijedi misao svog sazivača i u ovomu: da sve većem broju ljudi izvan Crkve, ljudi najrazličitijih uvjerenja i ideja, u što je moguće većoj mjeri prizna »bonam fidem« (naime, dobrotu volje i čistoću nakane), i već samim tim naglasio isto tako jaku i postojanu obavezu teista uopće, a posebno vjernika unutar Crkve, da svojim vlastitim življenjem i teoretskim istraživanjem nastoje, što većem broju ljudi i što je moguće jasnije otkriti pravo lice Boga u koga vjeruju, a kritičkim ispitivanjem prošlosti da razborito priznaju povijest učiteljicom života, spremni da, uz mnoge riječi hvale za ono što je ljudima pravo lice Boga doista otkrivalo, čuju i neke riječi opomene za ono što većnia bijaše podobno da to lice pred ljudima prekrije nego da ga otkrije