Fenomen Božje riječi: mogućnost razgovora između Boga i čovjeka

Premda se Stvoritelj i stvorenje bitno razlikuju, udaljenost među njima nije tolika da ne bi barem sličili jedno drugomu. Već samim tim što pojavne stvari nisu samo stvari nego i stvorenja očito je da ona svoj bitak i savršenstvo primaju od Boga koji je punina bitka. Među njima postoji ontološki odnos koji fundira njihovu sličnost. To posebno vrijedi za čovjeka, jer je razumom i voljom prava Božja slika. Zbog toga ukoliko bi Bog htio nešto govoriti čovjeku i o nadnaravnim stvarima, on bi to mogao učiniti i čovjek bi ga mogao shvatiti. Ta mogućnost počiva na analogiji naravnog i nadnaravnog svijeta. Ostaje, međutim, istina da čovjek može slušati samo uhom koje ima, jer quidquid recipitur ad modum recipientis recipitur. U tom slučaju Bog bi morao govoriti čovjekovim jezikom. Treba priznati da se zbog ograničenosti ljudske naravi nadnaravna stvarnost — u sebi neograničena — nikad ne može izreći ljudskim jezikom potpuno i iscrpno. Ipak bi ono što se na taj način kazalo bilo istinito, iako ne bi bilo adekvatno