Instrumentalna glazba i jazz u crkvi

»Papa Pavle VI izmenio je propise koji se odnose na liturgijsku muziku u rimokatoličkoj crkvi na takav način da su stvorene mogućnosti za uvođenje ritmova bit muzike i džeza u liturgiju. Ove izmene su sadržane u dokumentu koji je Vatikan okvalifikovao \u27kao veoma važan\u27, a koji bi mogao imati za posledicu da se potpuno izmeni stil i atmosfera liturgije, zahvaljujući modernoj muzici. Ovaj dokumenat, koji, u stvari, predstavlja primenu odluke Vatikanskog koncila od 1963. u liturgiji ne pominje posebno bit-muziku i džez, ali podvlači da nove muzičke stilove treba poštivati, podsticati i koristiti kada prilika to iziskuje. Tek prošle nedelje jedna vatikanska publikacija objavila je napis u kome se objašnjava da se crkva ne protivi bit-muzici.« (Zvuk, Jugoslovenska muzička revija, 75—76 (1967) 88—89).Initio quidem christianismi sola vox Dei laudes in ecclesiis decantabat. Temporis decursu, varias ob causas, instrumenta quoque musica voci in adiutorium, ritibus vero ad splendorem augendum a liturgia assumuntur. Cum tamen hic vel ibi talia instrumenta adiutorii ac medii limites transgredi coepissent, Ecclesiae auctoritas sapientes edidit normas quoad instrumentorum rectum usum. A Pio X organo tubulato dignus datur locus in ecclesiis. Sed et aliis instrumentis haud clauditur ianua, dummodo omnibus quae musicae sacrae conveniunt qualitatibus talia instrumenta respondere valeant. Hodiernae arti musicae qua tali Ecclesia non adversatur. tamen musicae sic dicta »jazz« vel »beat« vel »ye-ye« juste ingressus in templa sacra prohibetur, cum non loci sacri sed profani, mundani sanctificationi fidelium minime convenientis, notas prae se ferant