THE PULPIT OF THE CATHEDRAL OF ĐAKOVO

Propovjedaonica je, zbog svoje uloge u liturgiji i mjesta u crkvi na kraju glavnoga broda, zbog čega je izložena pogledima vjernika, jedan od najznačajnijih dijelova opreme sakralne građevine. Upravo stoga njezinom se stilskom rješenju i izvedbi u đakovačkoj katedrali posvetila velika pažnja. Nakon što se odustalo od izvedbe propovjedaonice prema projektima Karla Rösnera, arhitekta koji je prvi vodio izgradnju đakovačke katedrale (1866.-1869.) izrada posve novih projekata povjerena je novomu čelnom arhitektu, Friedrichu Schmidtu. Schmidt je tijekom 1880. godine izradio pet posve različitih projekata i još nekoliko varijanti pojedinih verzija projekata za ovaj dio opreme đakovačke katedrale. U izradi projekata pomagao mu je njegov suradnik koji je bio nadležan za građevine u Hrvatskoj, Herman Bollé. Dio projekata bio je izveden s više gotičkih, a dio s više romaničkih elemenata. Prvi su projekti predviđali postavljanje dviju slobodnostojećih propovjedaonica, s obiju strana glavnoga broda, no od njih se odustalo zbog straha od visokih troškova. Prema ranijim projektima Schmidt je jednako tako predviđao podizanje ograde koja bi povezivala ove dvije propovjedaonice te odvajala prostor za vjernike u brodovima crkve od svetišta, no biskup Strossmayer odbacio je takvo rješenje jer je želio da vjernicima crkva u cjelini bude dostupna. Projekt završen u studenom 1880. godine, koji je naposljetku realiziran, oblikovno se oslanja na srednjovjekovnu propovjedaonicu Giovannija Pisana iz katedrale u Pisi. Bogati skulpturalni program propovjedaonice izveo je kipar Vatroslav Donegani, glavni kipar đakovačke katedrale tijekom 1881. godine. Na uglove je postavio skulpture crkvenih otaca između kojih su plitki reljefi s prizorima iz Kristova života. Propovjedaonica nije bojana, no izvedena je od različitih materijala koji stvaraju bogat koloristički efekt.Due to its role in liturgy and the place it occupies in the church – the edge of the central nave, which makes it exposed to the eyes of the faithful – the pulpit is one of the most important items of a sacral building. This is the reason why a lot of attention was paid to its stylistic solution and its construction. After the project by architect Karl Rösner (the fi rst architect to supervise the construction of the Cathedral in Đakovo) had been rejected, the development of completely new projects was entrusted to the new leading architect Friedrich Schmidt. In the 1880’s Schmidt developed fi ve entirely different projects and several alternative projects for this part of the Cathedral services. His associate Herman Bollé, at the time in charge of buildings in Croatia, helped him develop the projects. Part of the projects included more Gothic and other parts more Romanesque elements. The fi rst projects anticipated two detached pulpits at both sides of the central nave, but they were rejected due to the fear of high costs. Although Schmidt’s earlier projects had predicted a rail which would connect the two pulpits and separate the space assigned for the faithful from the chancel, bishop Strossmayer rejected this solution because he wanted the whole church to be accessible to the faithful. The project fi nished in November, 1880 was fi nally implemented and its design relies on the one of the medieval pulpit by Giovanni Pisano in the Cathedral of Pisa. The rich sculptural program of the pulpit was made by sculptor Vatroslav Donegani, the main sculptor of the Cathedral of Đakovo in 1881. At the corners he created sculptures of the Church Fathers and the bas-reliefs with scenes from Christ’s life between them. The pulpit is not painted. Yet the different materials it has been made of provide rich colorist effect