Epigenetics and gene physiology

Za razliku od genomike, koja se temelji na proučavanju građe – anatomije gena, epigenomika se temelji na izučavanju nasljednih varijacija u aktivnosti gena, dakle njihovoj fiziologiji. Osnovni epigenetički procesi, regulatori aktivnosti gena su metilacija molekule DNA i post translacijske modifikacije histona. Ova dva procesa međusobno se nadopunjuju pri čemu stvaraju epigenetičku mrežu događaja koja u konačnici regulira aktivnost pojedinih gena. Uspostava određenog tipa epigenetičke mreže ovisi o anatomiji gena i njegovog promotora te stalnom međudjelovanju egzogenih i endogenih čimbenika koji dovode do stvaranja karakterističnog epigenetičkog biljega. Sve se više uviđa važnost reverzibilnosti uspostave i uklanjanja epigenetičkih molekularnih biljega u svim, a naročito u zloćudnim bolestima. Istraživanja u području epigenomike, primjene novih, epigenomskih pristupa u liječenju, a posebno u području razvoja “pametnih”, epigenetičkih lijekova, u uzlaznoj su putanji koja još uvijek nije dosegla svoj zenit.Epigenetics is focused on gene physiology, analyzing inherited variations in gene expression, while genomics is focused on gene anatomy, analyzing gene structure. DNA methylation and histone post-translational modifications are the basic epigentic mechanisms regulating gene activity. These two processes complement each other, creating an epigenetic network of events which regulates specifi c gene activity. Establishing a particular type of epigenetic network depends on the anatomy of both the gene and its promoter, as well as the permanent interaction of exogenic and endogenic factors, which result in a particular epigenetic mark. As a result of new data, the importance of epigenetic marks as a reversible process, is becoming increasingly relevant to disease development, especially for cancer. One looks forward to the promise, still to be fully realized, of research in epigenetics, including new approaches to therapy and the development of “smart” epigenetic drugs