Future Democracy?

Polazeći od postmodernih teorija diferencije (Luhman, Derrida, Castells) autor ustvrđuje da se pitanje europske budućnosti i demokracije ne može razumjeti preko bilo koje vrste projekta višeg jedinstva, već kao proces političkog djelovanja uz koji se ne može vezati perspektiva unaprijed određenog ustrojstva Europe. Ishodište takve ocjene autor pronalazi u oprečnosti dvaju nesumjerljivih pluralizama: povijesno proizvedenog, koji se očituje u specifi čnim nacionalnim ili religijskim svojstvima i onog koji je određen demokratskom procedurom, koji ne polazi od specifi čnih svojstava pripadnika neke zajednice nego od načela pravne jednakosti. Upravo zbog spomenute razlike, demokracija, pravo, politika ili pak religija su naprosto auotopoietični sustavi, koji se ne integriraju u viša jedinstva, već funkcioniraju kao funkcionalno limitirane cjeline, koje uključuju i isključuju iz sustava različite segmente okoline. Ako nema tog višeg cilja prema kojem Europa treba ići, čemu treba težiti Europa, pa onda i europska demokracija? Odgovor je, smatra autor, u dekonstrukciji europskih vizija, iluzija i projekata, pri čemu kritički potencijal teorija diferencije nije u njihovoj praktičkoj primjeni, nego u njihovom drugačijem razumijevanju stanja stvari.Proceeding from postmodern theories of diff erence (Luhman, Derrida, Castells), the author concludes that the issue of the European future and democracy cannot be understood through any kind of project of higher unity, but as a process of political action which cannot be tied with a perspective of a predetermined structure of Europe. The author fi nds the origin of such an assessment in the oppositeness of two incommensurate pluralisms: a historically produced one, manifested in specifi c national or religious properties, and the one determined by a democratic procedure, which does not proceed from specifi c properties of members of a community, but from a principle of legal equality. It is because of the mentioned diff erence that democracy, law, politics or religion are simply autopoietic systems, which do not integrate into higher entities, but operate as functionally limited entities, which include and exclude from the system diff erent segments of environment. If there is not such a higher end which Europe should pursue, what is the goal that should be pursued by Europe and European democracy? The answer, according to the author, lies in the deconstruction of European visions, illusions and projects, a critical potential of theories of diff erence not being in their practical application, but in their diff erent understanding of the state of aff airs