Readjustment, Development and Renewal of Croatia\u27s Rural Areas

Autor konstatira kako je krajem 2000. godine započeo elementarni proces pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji te upozorava na golemu razliku između standarda koji se odnose na razvoj, uređenje i zaštitu ruralnog prostora u Europskoj Uniji i onih u Hrvatskoj. Za dosizanje europskih standarda na tom području nisu dovoljne samo masovne i kampanjske akcije. Bez poznavanja kompleksne problematike i ciljanih akcija, nemoguće je hrvatski ruralni prostor približiti ruralnom prostoru razvijenih europskih zemalja ni fizički ni duhovno. Korijeni drastičnog hrvatskog zaostajanja su mnogobrojni, raznoliki i tvrdokorni. Razlike su poglavito posljedica specifičnosti povijesnog razvoja, s podjednakim gospodarskim, sociokulturnim i prostornim sastavnicama, s uporištima u legislativi, ali i u sustavu obrazovanja znanstvenika i stručnjaka koji je još uvijek opterećen preživjelim stereotipima. O nekim se uzrocima i aspektima takvog stanja rijetko raspravlja i rijetko se podrobnije istražuju. Autor upravo njima posvećuje osobitu pozornost, primjerice, definiciji ruralnog prostora, njegovu jezičnom određenju, planskoj negaciji ruralnog prostora, »urbanizaciji« sela, fragmentaciji seljačkog posjeda, kompleksu kolektivizacije i industrijalizacije, dominaciji logike modela PIK-ova (poljoprivredno-industrijski kombinati), preprekama okrupnjavanju seljačkih gospodarstava, istini o depopulaciji ruralnog prostora, te kompleksu: ruralni turizam, ekološka poljoprivreda, kućna radinost (narodno rukorvorstvo), iskustvima i konceptu održivog razvoja ruralnog prostora razvijenih zemalja i razlozima nejakih učinaka sličnih inicijativa u Hrvatskoj.The author states that at the end of the year 2000 the elementary process of the Republic of Croatia\u27s adherence to European Union has begun and points out the huge difference between standards relating to the rural areas development, readjustment and protection in European Union and those in Croatia. Only campaigns and activities including masses of people are not enough to reach European standards in this field. Bringing Croatia\u27s rural areas closer to those of developed European countries, both in terms of physical or spiritual state is impossible without knowing the complex problematic and without activities with a particular aim. There are numerous, various and obstinate roots of Croatia\u27s drastic set back. The differences result in the first place from specific historical development, with equal economic, social-cultural and spatial components, having the foothold in legislation, but also in the system of education of scientists and specialists, which is still burdened with obsolete stereotypes. Some causes and aspects of this situation are rarely discussed and have seldom been researched more thoroughly. It is just these issues that the author pays particular attention to, like for instance the definition of rural area, its linguistic determination, the planned negation of rural area, the village »urbanization«, fragmentation of peasant\u27s estate, the complex of collectivization and industrialization, the domination of the "PIKs« (agricultural-industrial combines) model logic, hindrance to peasant\u27s smallholdings enlargement, the truth about depopulation of rural areas, the complex of rural tourism, ecological agriculture and people\u27s handicraftsmanship, the concept and experiences of sustainable development of rural areas in developed countries and the reasons for feeble effects of similar initiatives in Croatia