ETNOLOGIJA, ANTROPOLOGIJA I KULTURNA HISTORIJA MEDITERANA: UNUTARNJE I VANJSKE PERSPEKTIVE

Autorica komentira radove Jasne Čapo Žmegač, Henka Driessena, João Leala i Mojce Ravnik, koji su na konferenciji bili predstavljeni u okviru sesije "Kulturna antropologija I". Smatra da je vrijednost ovih radova u tome što svaki na svoj način propituje dosadašnja etnološka/kulturno-antropološka istraživanja Mediterana: Čapo Žmegač (Hrvatska), Ravnik (Slovenija) i Leal (Portugal) razmatraju odabrane aspekte istraživanja Mediterana unutar nacionalnih, geografskih, političkih, kulturnih i znanstvenih granica zemalja koje predstavljaju, dok Driessen (Nizozemska) propituje dosadašnje pristupe istraživanju Mediterana "izvana", posebno se dotičući radova sjevernoameričkih i francuskih kulturnih historičara i antropologa. U prvome dijelu autorica povlači paralele i ukazuje na razlike u dosadašnjim istraživanjima Mediterana u Sloveniji, Portugalu i Hrvatskoj. Posebnu pozornost poklanja osebujnoj i još uvijek poticajnoj ličnosti Antuna Radića kao osnivača etnološke znanosti u Hrvatskoj, te kasnijem razvoju etnološke znanosti u odnosu na političke mijene i uvjete u Hrvatskoj tijekom ovog stoljeća. U drugome dijelu, upućuje na aspekte teorijskometodoloških pristupa o kojima se u radovima raspravlja, a za koje smatra da su relevantni za sadašnja i daljnja istraživanja Mediterana. Zalaže se za povijesnu egzaktnost, kombinaciju makro i mikro perspektiva u sagledavanju dinamike povijesne zbilje, za model kulture kao otvorenog sistema podložnog povijesnim promjenama i sukladno tome za interdisciplinarni dijalog i suradnju u znanstvenim istraživanjima