IZVEDBENA INVERZIJA SPOLA I DISCIPLINARNO PREKORAčIVANJE GRANICA

The interest in the "third gender" collides with the theoretical approach to gender as a performative construction, often blurring not only the borders between the two sex-gender poles, but also between disciplines called upon to theorize the sexual criss- -crossings. The paper questions one of such border-crossings, the one between theatre and feminist theory, since "performance" and "performative" derive principally from the already hybrid field of Schechner\u27s performance theory.Članak se bavi odnedavna prominentnim, posebice feministički orijentiranim teorijskim zanimanjem za sve oblike spolne inverzije ili pak neodredljivosti spolnog identiteta, povezujući ga s recentnim nesigurnostima glede identiteta disciplina pozvanih da teoretiziraju to zamućivanje spolnih granica. Posebice se zadržava na važnom udjelu izvedbene teorije u tim raspravama, te pojmovnim preinakama uz pomoć kojih Schechnerova i Turnerova antropologija kazališta progresivno zauzima položaj svojevrsnog epistemološkog krovišta feminističke kulturalne teorije, utjelovljene u utjecajnoj koncepciji rodne performativnosti konstrukcionističke teoretičarke Judith Butler. Članak nastoji ukazati na neke unutarnje kontradikcije te koncepcije, koja obnavlja ne samo stoljećima staru metaforu "teatra svijeta" nego i tradicionalnu kazališnoteorijsku fascinaciju ženskošću kao kulturalnim konstruktom. Osim toga, propituju se pokušaji da se na tragu teorije Judith Butler utvrdi jedinstvena politička namjena, psihoanalitički opisiva pozadina ili fenomenologija rodne inverzije, razaznatljiva neovisno o kontekstu i izvedbenim konvencijama koje njome ravnaju, osobito ako je riječ o naknadnom presađivanju performativne teorije roda na polje eksplicitno ritualnih i kazališnih rodnih inverzija