Učlanku se razvija misao da je jezična sudbina Hrvata u Istri dio njihove opće povijesne sudbine. Hrvati u Istri, izuzme li se prostor hrvatske srednjovjekovne države do Raše, sve do četrdesetih godina dvadesetog stoljeća bili su puk bez svoje države i svojih vladara, bez svojega plemstva i građanstva, bez svojih gradova, pa su hrvatski svećenik i Hrvat-pučanin - u okruženju jačih zajednica, razvijenijih kultura i jezika - jedini čuvari hrvatskih jezičnih vrijednosti. U takvim je uvjetima izvršen jak prodor romanskih idioma u sintaktičko ustrojstvo i leksik hrvatskih jezičnih sustava u Istri. No unatoč svemu, sačuvana je supstancija istruktura hrvatskih idioma, očuvana svijest o hrvatskom jeziku, a potvrđen je i udio istarskih idioma u hrva...