Oslanjajući se na empirijska istraživanja, autor pokazuje da je katolička vjera u Hrvata kao svjetonazorsko opredjeljenje i određena ideologija sastavni dio mentalnog sklopa i nositelj identiteta većine hrvatskog naroda. Kao takva, ona se uglavnom pokazuje kao tradicija i običaj. Slijedeća je značajka tog katoličanstva naglašena uporaba vjerskih obreda na početku života i u trenutku smrti te manje često u tijeku života. I tu se ona pokazuje više kao tradicija i običaj nego osoban izbor i promišljeno uvjerenje. Istraživanja vjerske prakse pokazuju nadalje bliskost tog katolištva s religijom kozmičko-vitalističkog vrednovanja života, nerijetko više povezano s elementima praznovjerja i magije nego s prihvaćanjem dara života i misterija uskrsnu...