CROATIA AS A DEMOCRATIC CONSTITUTIONAL STATE

Ustav demokratske države mora jamčiti temeljna osobna, politička, gospodarska, socijalna, kulturna i ekološka prava i slobode čovjeka i građanina, kao i oblikovati djelotvorni sustav pravne i sudbene zaštite svih zajamčenih ljudskih prava. Republika Hrvatska je Ustavom od 22. prosinca 1990. nedvojbeno demokratska ustavna država. Hrvatski ustav je primjer prihvaćanja koncepcije ustavnog izbora pri uspostavi ustavnog poretka. Nakon sedam godina primjene, kad je riječ o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, kao i njihovoj pravnoj zaštiti na ustvnopravnoj razini, vidljivo je da ne postoji nešto sadržajno prijeporno. No, prijeporne su ustavne odredbe koje se odnose na ustrojstvo državne vlasti i lokalne samouprave i uprave. Glede tih ustavnih odredbi postoji mnogo neshvaćanja i opasnih ustavnopravnih i ustavnopolitičkih iluzija, posebice o hrvatskom polupredsjedničkom sustavu i parlamentarizmu. Ova raščlamba pokazuje da je polupredsjednički sustav kao osebujna varijanta parlamentarne vlade vrlo adaptibilan na sve moguće promjene u stranač kom i širem političkom okruženju.A democratic state’s constitution ought to guarantee basic personal, political, economic, social, cultural and ecological rights and freedoms of individuals and citizens and shape an efficient system of legal and juridical protection of all the guaranteed human rights. The Republic of Croatia, since its Constitution of 22 December 1990, has undoubtedly been a democratic constitutional state. The Croatian Constitution is an example of the adoption of the constitutional option in the establishment of the constitutional regime. After seven years of its application, it is clear that there is something controversial in its content regarding the fundamental rights and freedoms of individuals and citizens as well as in their legal protection at the constitutional/legal level. Also contentious are the constitutional provisions regarding the structure of the government and local self-rule and administration. There have been many misunderstandings and dangerous constitutional/legal and constitutional/political illusions regarding this matter, particularly concerning the Croatian semi-presidential system and parliamentarism. This analysis shows that semi-presidential system, as a specific variant of parliamentary government, is extremely adaptable to all possible changes in both the party and the broader political setting