The Croatian Society and the Vicious Circle Of Crime

Rad problematizira razinu društvene pojavnosti i prihvaćenosti različitih oblika devijantnosti u hrvatskom društvu te širenje uvjerenja o kriminalu kao isplativom sredstvu pri postizanju ciljeva s jedne, a o poštenju i znanju kao neisplativim mogućnostima s druge strane. Upotrijebit će se pojam začaranog kruga, korišten u sociološkim teorijama o siromaštvu, koji ovdje podrazumijeva borbu protiv kriminala uporno vođenu onom istom logikom koja je i omogućila njegov rast. Taj se rast kriminala može opisati kroz četiri stadija: od početne razine ekscesa; preko organiziranog kriminala u još prihvatljivoj mjeri u razvijenim pravnim sustavima (država koja ima svoju mafiju); do razine društva bez izgrađene pravne države (mafija koja ima svoju državu); pa sve do društva u kojemu devijantne norme i vrijednosti kreiraju društvene odnose. Pri tome će se idealtipski koristiti pojam dobro uređenoga društva, preuzet iz teorije Johna Rawlsa. To je društvo sa stabiliziranom demokratskom procedurom i djelotvornom pravnom državom, u kojemu kriminal pokreće mehanizam represije počinitelja, što stvara dojam o neisplativosti zločina. Djelotvornost sankcija u stabilnim društvenim uvjetima ima višestruki preventivni učinak na kriminal. Ostane li pojedinačna devijantnost nekažnjena ili se kriminal opravdava u ime “viših ciljeva”, eksces će postati redovitom pojavom. Ako materijalna dobra stečena prijevarom ostanu u rukama prijestupnika, vrline poput marljivosti i pravednosti ne mogu biti prepoznate kao djelotvorne na putu prema ciljevima. Potencijal za iskorak iz “začaranog kruga” prebiva u društvenim akterima s većinom društvene moći, u političkim elitama koje političku moć trebaju usmjeriti harmonizaciji ekonomskog i kulturnog kapitala s humanim potencijalima te tako stvoriti poticajnu društvenu klimu.The paper analyzes appearance and acceptance levels of the various deviance forms in Croatian society and the spread of the belief that crime pays off, while honesty and knowledge do not. The vicious circle notion, from sociological theories on poverty, will thereby be used to describe the same logic underlying both crime prevention and its growth. Crime growth can be described via four phases. The first is excess level, followed by the organized crime level, still figuring as acceptable in the developed rules of law (state with its mafia), up to the level lacking the rule of law (mafia with its state), and finally the level at which deviant norms and values govern social relations. The ideal-type concept of the well-ordered society, from John Rawls’s theory, will thereby be applied. It refers to a society with stabilised democracy and efficient rule of law, where crime triggers the perpetrator repression mechanism, which creates the image of crime not being worth a while. Sanction efficiency has multiple preventive effects regarding crime. If individual deviance remains unpunished or a crime is justified because of a “higher cause”, excess becomes regular. In case material goods acquired by fraud remain in the hands of offenders, virtues of diligence and justice cannot be perceived as efficient concerning objective attainment. The potential to break the “vicious circle” resides with political elites, who hold most social power and should direct it towards harmonising economic and cultural capital with human potential in order to create a stimulating social climate