Modeliranje ponašanja stvarnih konstrukcija je složeno i sadrži mnoge nepoznate veličine: način gradnje, ugrađeni materijal, raspodjela mase i krutosti, stanje konstrukcije, itd. koje je nužno pretpostaviti. Ove nepoznanice čine nerazumnima primjenu složenih matematičkih modela, jer loši ulazni rezultati vode ka lošim izlaznim rezultatima, bez obzira na točnost primijenjenih matematičkih modela. Pojednostavnjeni modeli koji se baziraju na primjeni eksperimentalnih rezultata daju bolje uvide u stanje materijala i konstrukcija. Kvantitativno određivanje stvarnog stanja konstrukcije moguće je mjerenjem dinamičkog odgovora na ograničenom broju mjernih mjesta. Dinamičkim ispitivanjem dobivaju se: vlastite frekvencije, forme i koeficijenti priguš...