Social Rights and Social Development of the Republic of Croatia

U prvom dijelu ovoga rada autor raspravlja o prirodi socijalnih prava, razlikama između socijalnih, građanskih i političkih prava, o aktualnom osporavanju socijalnih prava, kao i o značenju socijalnih prava u održivom socijalnom razvoju. U drugom je dijelu riječ o evoluciji socijalnih prava u Hrvatskoj od predindustrijskog vremena do stjecanja državne nezavisnosti Hrvatske početkom devedesetih godina. U trećem dijelu raspravlja se o socijalnom razvoju i socijalnim pravima u Hrvatskoj od stjecanja neovisnosti do našeg vremena. Autor pritom razlikuje razdoblje ratnog solidarizma 1991.-1995., poratno razdoblje 1996.-1999. godine, kada je hrvatsko društvo bilo pozornica snažnih socijalnih frustracija i konflikata, i kada počinju prve značajnije socijalne reforme, te posljednje četverogodišnje razdoblje (2000.–2003.) kada su nastavljene socijalne reforme radi prilagodbe procesima globalizacije i nadnacionalne integracije te tehnološkim, gospodarskim i društvenim promjenama. Na kraju autor upozorava na tri moguća pravca evolucije socijalnih prava u Hrvatskoj. Prvi je djelomična privatizacija u sustavima socijalne sigurnosti; drugi je uspostavljanje temeljnih, univerzalnih prava kao i socijalnozaštitne mreže; treći je «individualizacija socijalnih prava», odnosno uključivanje marginaliziranih pojedinaca i skupina u društvo, što podrazumijeva prilagodbu socijalne intervencije na specifične potrebe korisnika.In the first part of this paper, the author discusses the nature of social rights, the differences between social, civil and political rights, current questioning of social rights, as well as the meaning of social rights in a sustainable social development. The subject of the second part is the evolution of social rights in Croatia from the preindustrial times until gaining the state independence in the beginning of the 1990s. The third part discusses the social development and social rights in Croatia from the gaining of independence until today. The author thereby distinguishes between the period of wartime solidarity from 1991 until 1995, post-war period from 1996 until 1999, when the Croatian society was the scene of powerful social frustrations and conflicts and when the first more significant social reforms started, and the last period of four years (2000 – 2003) in which social reforms were continued in order to adjust to the processes of globalization, transnational integration, as well as to technological, economic and social changes. In the conclusion the author warns about three possible directions of the evolution of social rights in Croatia. The first one is partial privatization of the social security systems, the second one is the establishment of basic universal rights, as well as of the social protection net, while the third one is the ‘individualisation of social rights’ i.e. the inclusion of the marginalized individuals and groups into society, which means the adjustment of social intervention to the specific needs of the user