Social Welfare System in Croatia from 2000 to 2004. An Analysis of the Indicators of Situation and Development

Među najvažnije promjene koje su se dogodile u sustavu socijalne skrbi u petogodišnjem razdoblju 2000. – 2004. godine valja ponajprije uvrstiti strukturne promjene na tržištu socijalnih usluga institucijskog tipa. Višegodišnja asimetrija između ponude i potražnje, koja se očitovala u izrazitom nedostatku smještajnih mjesta i snažno naglašeni interes nedržavnih subjekata imali su za posljedicu osnivanje i puštanje u rad 73 nova nedržavna doma, od čega 47 za starije i nemoćne osobe. Činjenica, da su osnivači i vlasnici 37 domova socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe, fizičke osobe (privatnici) govori o prilično razvijenom svojevrsnom neovisnom poduzetništvu u socijalnoj skrbi. Državnu materijalnu socijalnu pomoć primalo je u Hrvatskoj krajem 2004. godine 257.335 osoba ili 5,8 % stanovnika. Istodobno je ispod praga rizika od siromaštva živjelo 741.056 osoba ili 16,7 % stanovnika. To znači da je državnu socijalnu pomoć dobivalo 34,7 % osoba, čija su novčana i naturalna primanja bila niža od praga rizika od siromaštva. Osnovano se može pretpostaviti da bi državnu socijalnu pomoć trebalo osigurati širem krugu korisnika. Međutim, mora se ukazati i na prijeku potrebu veće uloge jedinica lokalne i područne samouprave, organizacija civilnog društva i drugih pružatelja socijalne pomoći. U 2004. godini utrošeno je za socijalnu skrb, putem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, ukupno 2.219.109.787 kuna ili 1,07% BDP-a, od čega najviše na pomoći (potpore) i naknade – 1.480.357.446 kuna. Time je zastupljenost ovih pomoći u BDP-u porasla s 0,59% u 2000. na 0,71% u 2004. godini. To je odraz strukturnih promjena u državnim izdatcima za socijalnu skrb, nastalih u prvom redu zbog porasta broja korisnika socijalnih potpora i izvršenog prijenosa određenih funkcija socijalne skrbi s državne razine na županije. Iznos prosječne mjesečne pomoći za uzdržavanje po korisniku predstavlja 38% mjesečnog iznosa praga rizika od siromaštva koji uključuje novčana i naturalna primanja. Efektivni je disparitet nešto manji, jer jedan dio korisnika pomoći za uzdržavanje ostvaruje uz tu pomoć i druge dohotke u dopuštenim okvirima i / ili druge socijalne potpore. Općenito uzevši, državna socijalna pomoć zajedno s inim socijalnim potporama, koje osiguravaju drugi subjekti, uz vlastite dohotke korisnika i obiteljsku solidarnost, morala bi osigurati podmirenje egzistencijskog minimuma. Ipak, povrh svega ostaje nepobitna činjenica da doličan porast socijalne sigurnosti ima svoje ishodište u gospodarskom razvitku. To je, dakle, temeljna odredbenica cjelokupnog, pa tako i budućeg socijalnog razvoja.Among the most important changes that occurred in the social welfare system in the five-year period from 2000 to 2004, the structural changes at the market of social services of the institutional type should be primarily included. Years-long asymmetry between supply and demand, which was manifested in the significant lack of accommodation, and strongly emphasised interest of the non-governmental subjects resulted in the establishment and putting unto operation 73 new non-state nursing homes, out of which 47 were for elderly and infirm persons. The fact that the establishers and owners of 37 social welfare homes for the elderly and infirm are physical persons (private persons) speaks of a considerably developed independent enterprise in the social welfare system of a kind. In the end of 2004, 257,335 persons or 5.8 percent of the population received social welfare assistance from the state. At the same time, 741,056 persons or 16.7 percent of the population lived below the poverty line. That means that 34.7 percent of persons whose monetary and natural income was lower than the poverty line receives assistance from the state. It can be assumed with good reason that the state welfare should be ensured for a wider circle of users. However, a larger role of the local and regional self-government units, civil society organisations and other providers of social welfare are much needed. In 2004, the overall amount of 2,219,109,787 kuna or 1.07 percent of GDP was spent on social welfare through the Ministry of Health and Social Welfare, most of which was spent on supports and compensations – 1,480,357,446 kuna. Thus the share of these types of assistance in the GDP rose from 0.59 percent in 2000 to 0.71 percent in 2004. That reflects the structural changes in the state expenditure for social welfare, primarily made because of the growth of the number of welfare recipients and the transfer of certain social welfare functions from the state level to the counties. The amount of the average monthly support assistance per user represents 38 percent of the monthly amount of the poverty line risk that includes monetary and other income. The effective disparity is somewhat lower, because a part of welfare recipients realise some other incomes within the allowed framework and/or other supports. In general, the state social welfare together with other social supports ensured by other subjects, together with personal income of the users and family solidarity, should ensure fulfilment of the existential minimum. However, in spite of everything, the undisputed fact remains that the starting point for the adequate growth of social security lies in the economic development. Therefore, that is the basic determinant of the overall social development, in the present and in the future