European Governance. A White Paper

Politički vođe diljem Europe danas su suočeni s istinskim paradoksom. S jedne strane Europljani od njih traže da pronađu rješenja za najveće probleme s kojima su naša društva suočena, a s druge strane, ili sve manje vjeruju institucijama i političkim mjerama ili su jednostavno za njih nezainteresirani. Taj problem prepoznali su nacionalni parlamenti kao i nacionalne vlade, a izrazito je akutan na razini Europske unije. Mnogi ljudi gube vjeru da će sustav, koji je izuzetno nerazumljiv i složen, isporučiti političke mjere koje oni žele. Unija se često smatra udaljenom, ali istodobno i previše nametljivom. «Ne» Irske* ističe utjecaj ovih problema na mnoge ljude. To možemo vidjeti ne samo u konačnom rezultatu referenduma, već i u niskom udjelu izašlih na referendum te kvaliteti debate koja je prethodila. Ipak, ljudi istodobno očekuju da Unija preuzme vodstvo u iskorištavanju mogućnosti globalizacije za gospodarski i ljudski razvoj, kao i u reakciji na ekološke izazove, nezaposlenost, pitanja vezana uz sigurnost hrane, kriminal i regionalne sukobe. Oni očekuju od Unije da djeluje jednako vidljivo kao i nacionalne vlade. Stoga demokratske institucije i predstavnici građana, i na nacionalnoj i na europskoj razini, mogu i moraju pokušati povezati Europu s njezinim građanima. To je polazni uvjet za učinkovitije i svrsishodnije javne politike. Europska Komisija je prepoznala reformu europskog upravljanja kao jednu od svoja četiri strategijska cilja na početku 2000. Od tada, politički razvoj događaja nametnuo je da se Unija suočava sa dvostrukim izazovom: ne postoji samo potreba za hitnom akcijom za prilagodbom vladavine prema postojećim ugovorima EU već i potreba za sveobuhvatnijom debatom o budućnosti Europe. Bijela knjiga o europskoj vladavini odnosi se na način na koji Unija upotrebljava ovlasti koje joj daju njezini građani. Ona predlaže otvaranje procesa donošenja političkih mjera kako bi se čim više ljudi i organizacija uključilo u oblikovanje i donošenje političkih mjera Europske unije. Ona također promiče veću otvorenost i odgovornost za sve koji su uključeni te određene promjene u strukturi nadležnosti institucija. To bi trebalo pomoći ljudima da vide kako se države članice mogu učinkovitije boriti sa svojim problemima djelujući zajedno unutar Unije. Ovaj je dokument po svom donošenju u srpnju 2001. privukao komentare brojnih dionika u okviru javnih konzultacija, te je ostvarivanje u njemu razrađenih principa bila jedna od četiri ključne odrednice djelovanja Europske Komisije u periodu između 2000. i 2004. Bijela knjiga o europskoj vladavini predstavlja jedan od temelja suvremenog razvoja europskog modela vladavine, što je i razlog radi kojega ovdje objavljujemo njezin prijevod.Today, political leaders throughout Europe are facing a real paradox. On the one hand, Europeans want them to find solutions to the major problems confronting our societies. On the other hand, people increasingly distrust institutions and politics or are simply not interested in them. The problem is acknowledged by national parliaments and governments alike. It is particularly acute at the level of the European Union. Many people are losing confidence in a poorly understood and complex system to deliver the policies that they want. The Union is often seen as remote and at the same time too intrusive. The Irish "no" highlights the impact of these problems on many people. This was reflected not only in the final outcome of the referendum, but also in the low turnout and quality of the debate which preceded it. Yet people also expect the Union to take the lead in seizing the opportunities of globalisation for economic and human development, and in responding to environmental challenges, unemployment, concerns over food safety, crime and regional conflicts. They expect the Union to act as visibly as national governments. Democratic institutions and the representatives of the people, at both national and European levels, can and must try to connect Europe with its citizens. This is the starting condition for more effective and relevant policies. The Commission identified the reform of European governance as one of its four strategic objectives in early 2000. Political developments since then have highlighted that the Union faces a double challenge: there is not only a need for urgent action to adapt governance under the existing treaties, but also for a broader debate on the future of Europe. The White Paper proposes opening up the policy-making process to get more people and organisations involved in shaping and delivering EU policy. It promotes greater openness, accountability and responsibility for all those involved. This should help people to see how Member States, by acting together within the Union, are able to tackle their concerns more effectively. Having been passed in July 2001, this document attracted comments by many participants within public consultations, and the realisation of the principles laid down in it was one of the four crucial determinants of the European Commission activity in the period between 2000 and 2004. The White Paper on European Governance represents one of the foundations of the contemporary development of the European governance models, which is the reason why we are publishing its translation here