Crkveni pokreti danas predstavljaju najživotniji i najvaljaniji duhovni pluralizam u Crkvi. Kako velikim dijelom pripadaju laičkom dijelu Crkve, zaključujemo da je na razini laikata u pretkoncilskom i neposrednom poslijekoncilskom vremenu duhovnost bila živa, a Duh djelotvoran. Za teologiju općenito i za pastoralnu praksu posebno predstavljaju nezaobilaznu i novu stvarnost. Velikim su se dijelom potvrdili svježinom poruke i životnošću navještaja, trijeznim i povjerljivim prianjanjem uz evanđelje i vjernošću egzistenciji, svojim cjelokupnim dinamizmom i određenom disciplinom. Osim što novi pokreti uspostavljaju nove oblike života ili različite oblike duhovnosti, oni donose novu osjetljivost i rađaju nova događanja, unose nove teme koje služe...