Autor polazi od pretpostavke da su demoni psihičke stvarnosti. Kao ispričana stvarnost postvaruju se u pričama. Te priče – pisane ili usmene – pripadaju književnoj vrsti predaje. Demonološke su predaje vjerojatno najveća skupina tradicijskih predaja i zrcale postojeća ili nestala vjerovanja u svijet nastanjen demonima. Propituju se motivi suvremenih priča o susretu s nepozvanim demonskim putnikom koji se nepozvan penje na kola (jarac, užareni čovjek) i potom nestaje, te predaje o "nestalom autostoperu" i o "crnoj ženi", koja se kao slučajna suputnica pojavljuje na mjestu stvarne automobilske nesreće. Autor smatra da je i suvremenim predajama cilj tumačenje i razumijevanje neobjašnjivog i nevjerojatnog jer se ljudi i danas osjećaju ugroženim...