JEKAVIAN COMPONENETS IN ILIJA ABJANIĆ´S RESEARCH

U radu se, u kontekstu jezikoslovnih i drugih prevladavajućih okolnosti, analiziraju ključne sastavnice Abjanićevih jezikoslovnih istraživanja. Ilija Abjanić (1868.-1946.) nije prihvaćao zaokret hrvatskih fonetičara. Štoviše, u njemu je prepozna(va)o najizravniju ugrozu hrvatskoga jezika, hrvatske kulture, hrvatskoga naroda. Dok su Karadžićevi sljedbenici jezično stapanje hrvatskoga i srpskoga jezika promicali kao pretpostavku spasonosna jugoslavenskog kulturnopolitičkog integralizma, Abjanić je to tumačio kao velikosrpski imperijalizam koji rastače hrvatsko nacionalno biće. Suprotstavljao mu se kako je nabolje znao i koliko je najviše mogao: inoviranjem slovopisa, rekonstruiranjem naglasnog sustava, reafirmacijom hrvatske književno-jezične baštine koja ponajbolje zrcali sam duh hrvatskoga jezika. Osim radikalnog suprotstavljanja vukovštini, Abjanić je neprispodobivom upornošću desetljećima stvarao hrvatsko medicinsko nazivlje. Abjanićevo neprihvaćanje vukovske norme rezultiralo je posvemašnjim ignoriranjem i neobjavljivanjem njegova opusa.The paper analyses the key components of Abjanić’s linguistic research in the context of the prevailing linguistic and other circumstances of his time. Ilija Abjanić (1868-1946) did not accept the changes introducet by Croatian phoneticians. On the contrary, he saw in them a direct danger for the Croatian language, the Croatian culture and the Croatian nation. Whereas Karadžić’s followers promoted the linguistic merging of Croatian and Serbian as a prerequisite of the Yugoslav cultural and political integralism, Abjanić understood it as Great-Serbian imperialism which would distroy the Croatian national entity. He opposed to it in the best possible way he knew: by introducing innovations ain the alphabet, by reconstructing the system of accents and by reaffirming the Croatian literary and linguistic heritage which best reflects the spirit of the Croatian language. Besides opposing to Karadžić’s ideas, Abjanić spent decades on creating the Croatian medical terminology. As a consequence of his rejection of Karadžić’s norms his work was totally ignored and never published