THE DEATH OF GLOBALISATION THEORY OR THE END OF YET ANOTHER REVOLUTION?

Autor smatra da su se promijenili naglasci u teorijskoj literaturi o globalizaciji. Više se ne ističe ireverzibilnost globalizacije što je bio čest naglasak u entuzijastičkoj literaturi o globalizaciji tijekom devedesetih godina. Ne samo da globalizacija više nije neka nedodirljiva struktura nego se već desetak godina pojavljuju istraživanja koja osporavaju globalizaciju kao takvu. Slijedom toga, autor posebnu pažnju posvećuje radovima Justina Rosenberga koji tvrdi da je doba globalizacije završeno. Naime, za Rosenberga je globalizacija bila samo ideološka konstrukcija podržana od tzv. globalizacijske teorije, koja nije uspjela ni u jednom svom aspektu: kao opća socijalna teorija, historijski sociološki argument te kao osnova za interpretaciju empirijskih događaja. Za razliku od Rosenberga, autor smatra da globalizaciju treba promatrati i u kontekstu tzv. metapolitičkih pojmova i njihovih semantičko- političkih funkcija. Koristeći metodologijske postavke Reinharta Kosellecka, autor pokazuje da ovi pojmovi doživljavaju svoj intelektualno-politički vrhunac tako što ubrzavaju povijest odnosno transcendiraju zatečeno stanje. Nakon revolucionarnog vrhunca, oni nestaju, ili im se, što je češće, mijenja značenje kako bi pokrili ‘novu’ stvarnost. Na osnovi uvida Hannah Arendt, autor pokazuje da je globalizacija izgubila svoj revolucionarni potencijal, ali da to nužno ne znači i kraj globalizacijske teorije.The author discusses some recent changes in the theoretical literature on globalisation. He claims that the irreversibility of the globalization process is no longer taken for granted as in the enthusiastic literature on the subject during the 1990’s. The globalisation is no longer regarded as an untouchable structure, and for over a decade now, we are witnessing an overall questioning of the globalisation process itself. Therefore, the author pays special attention to the theoretical works of Justin Rosenberg who claims that the age of globalisation is over. For Rosenberg, the globalisation was only an ideological construction supported by the so called globalisation theory which has failed in all its aspects: as a general social theory, as a historical and sociological argument and as a basis for interpretation of actual events. As opposed to Rosebenrg, the author claims that globalization should be regarded as a “metapolitical” concept with its semantic and political functions. Using the methodological assumptions of Reinhart Koselleck, the author shows that “metapolitical” concepts reach their intellectual and political high point by accelerating history and by transcending the actual situation. After their revolutionary peak, they disappear or they change their meaning in order to refer to the ‘new reality’. Based on the insights of Hannah Arendt, the author shows that globalisation has lost its revolutionary potential, but also that the end of globalisation theory would not necessarily follow