FROM THE NATIONAL STATE TO THE TRANSNATIONAL REGIME OF POLITICS – THE STATE’S GOVERNING ABILITY IN THE ERA OF GLOBALIZATION

Autor polazi od teze da globalizacija institucionalizira nove oblike vladanja, ali da to ne umanjuje značenje nacionalne države nego ga upravo povećava. Pokazuje se da globalizacija sili napredna industrijska društva da pronađu novu ravnotežu između zahtjeva za gospodarskom učinkovitošću i očekivanja u pogledu socijalne sigurnosti. S druge strane, nacionalne su države izbjegle udar globalizacije zahvaljujući prvo, institucijskoj prilagodbenoj pričuvi modernih demokracija, drugo, razvoju i primjeni novih političkih upravljačkih instrumenata i, treće, inteligentnom korištenju međunarodnih kooperacijskih prisila za nacionalne političke inovacije. Sve ovo, međutim, ne znači da je nacionalna država u eri globalizacije prošla neokrznuta. Pojavila se nova arhitekutura političke vladavine koju autor naziva transnacionalnim režimima politike u koji spadaju, pored nacionalnih država, međunarodne organizacije, kao npr. WTO, regionalne integracije (EU, NAFTA), ali i različite vrste nacionalnih i transnacionalnih interesnih grupa i pokreta. Autor zaključuje kako se ne smije precijeniti učinkovitost novih oblika vladanja te da je osnovni problem današnjice širenje područja u kojima nema funkcionalnih tržišta, uspješnih nacionalnih država niti globalnih oblika vladanja.The author’s starting assumption is that globalization institutionalizes new forms of governance, but that this does not diminish the significance of the national state; on the contrary. Globalization forces the advanced industrial societies to find a new balance between the calls for economic efficacy and the expectations regarding social security. On the other hand, national states have avoided the impact of globalization primarily owing to the, first, institutional acclimatizing reserve of modern democracies, second, the development and the application of the new political governing instruments and, third, the intelligent usage of international cooperational pressures in favour of national political innovations. However, all this does not mean that the national state has gone through globalization unscathed. A new architecture of political governance has emerged, called by the author the transnational regimes of politics. They include, besides the national states, the international organizations such as WTO, the regional integrations (EU, NAFTA), as well as a variety of national and transnational interest groups and movements. The author concludes that the efficacy of the new forms of governance must not be overrated. Also, the basic problem today is the expansion of the areas lacking functional markets, successful national states or global forms of governance