STATE TERRORISM AND COUNTER-TERRORISM

Za razliku od rasprava o terorizmu u svakodnevnome govoru i medijima, gdje se u pravilu podrazumijeva da je terorizam djelatnost nedržavnih skupina i organizacija, autor određuje “terorizam” prirodom i ciljevima čina, a ne time tko je počinitelj. Tako možemo govoriti i o državnome terorizmu. Autor skicira tipologiju državne upletenosti u terorizam, te se usredotočuje na pitanje moralnoga statusa terorizma. Teza članka glasi da je svaki terorizam krajnje moralno zlo, no da je državni terorizam veće zlo od terorizma kojim se služe nedržavni čimbenici. Autor podastire četiri argumenta koji trebaju utemeljiti ovu tezu. U posljednjem odjeljku članka riječ je o protuterorizmu, i napose o “ratu protiv terorizma” što ga danas vode Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici.Unlike the debates on terrorism in everyday discourse and the media that, as a rule, imply that terrorism is an activity of non-state groups and organizations, the author defines “terrorism” by means of its acts’ nature and goals and not by its perpetrators; hence, state terrorism. The author outlines a typology of the state’s involvement in terrorism and highlights the question of terrorism’s moral status. His assumption is that any act of terrorism is an ultimate moral evil, but that state terrorism is a greater evil than terrorism as practised by non-state actors. The author offers four arguments to corroborate this view. The last paragraph of this article speaks about counter-terrorism and, finally, about the “war on terrorism” waged today by the United States of America and its allies