Autor polazi od tvrdnje da Rawls ne može biti kantijanac, budući da se – za razliku od Kanta, suočio s pluralizmom suvremenog inovativnog društva u kojem se pojedinci ne diferenciraju samo tradicijama, već i inovacijama na egzistencijalne dobitnike i gubitnike. Rawls misli da se ta činjenica pluralizma može samo a posteriori politički regulirati, tako da je se permanentno kultivira do građanima prihvatljivoga političkog, moralnog i pravnog poretka koji legitimira nejednakosti među građanima. Pojedinci su tako povezani u političku zajednicu pravdom shvaćenom kao fairness. U ovome tipu pravde građani međusobno priznaju nejednakosti jer žive u situaciji neizvjesnosti ili neodređenosti za koju autor smatra da je condicio humana u inovativnom dr...