INSTITUTIONAL DESIGN – THE MOST POPULAR BRANCH OF CONTEMPORARY POLITICAL SCIENCE

Autorica prikazuje razvoj teorija institucionalnog dizajna ili konstitucionalnog inženjerstva u političkoj znanosti u posljednjih dvadesetak godina. Posrijedi je posebna grana političke znanosti koja nastoji odgovoriti na pitanja kako političke institucije mogu djelovati kao sredstva upravljanja sukobima u podijeljenim društvima, te mogu li se one konstruirati tako da pridonesu prevladavanju sukoba, demokratizaciji i demokratskoj stabilnosti društava uopće. Njihovu usponu teorijski je pogodovao novi institucionalizam, a povijesno im je išao na ruku treći val demokratizacije autokratskih političkih režima u svijetu od 1970-ih i osobito od 1990-ih godina. Na nekoliko standardnih djela s tog područja autorica pokazuje kako se teorije institucionalnog dizajna isprepleću s teorijama demokratske transformacije, konsocijacijske demokracije, liberalne demokracije i dr.The author gives an account of the evolution of the theories of institutional design or constitutional engineering in political science in the last twenty years. This is a special branch of political science that looks into how political institutions may serve as the means of conflict management in divided societies and whether they may be constructed in such a way as to contribute to the conflict resolution, democratization and the democratic stability of societies in general. Their rise was theoretically enabled by new institutionalism and historically by the third wave of democratization of autocratic political regimes since the 1970s and particularly since the 1990s. Using several seminal works to illustrate her point, the author shows how the theories of institutional design overlap with the theories of democratic transformation, consociational democracy, liberal democracy, and others