Confessionality and (dis)integration in multiethnic areas

U tekstu se nastoji ocrtati teorijski okvir na temelju kojega će se empirijski istražiti utjecaj konfesionalnosti na procese integracije u višeetničkim područjima hrvatskoga društva. U uvodnom dijelu razmatra se aktualnost Durkheimove teze o integracijskoj ulozi religije u društvu. Slijedi analiza četiriju modusa utjecaja religijskoga na integraciju i dezintegraciju suvremenih društava, koja se oslanja na Foxova istraživanja. Zadnji dio teksta ispituje važnost religije i religijskoga u procesima integracije i dezintegracije u hrvatskome društvu. U tom kontekstu utvrđuje se da konfesionalnost, u onim višeetničkim sredinama u kojima se podudara s etničnošću, ima latentni potencijal koji može biti instrumentaliziran u procesu homogenizacije i mobilizacije etničkih skupina. Konfesionalnost tada djeluje dvojako: integracijski na etničku skupinu, kao njen zajednički nazivnik koji natkriljuje silnice koje ju dijele, i dezintegracijski na društvo, jačajući etničku distancu. Tekst završava dvjema hipotezama: 1) etnokonfesionalna instrumentalizacija bila je uspješnija u područjima gdje je konfesionalna scena svedena na samo dvije konfesije (katolici i pravoslavni); 2) sredine s višom razinom modernizacije bile su otpornije na sukobe.An attempt is made in the text to sketch out the theoretical framework for empirical research into the influence of confessionality on the processes of integration in the multiethnic areas of Croatian society. The currency of Durkheim\u27s thesis on the integrational role of religion in society is considered in the introductory part of the paper. That is followed by analysis of the four modes of influence wrought by the religious on integration and disintegration in modern societies, drawing on Fox\u27s research. The last part of the text examines the significance of religion and the religious in integrational and disintegrational processes in Croatian society. It is established in that context that confessionality – in those multiethnic milieux in which it coincides with ethnicity – has latent potential that can be instrumentalised in the process of homogenisation and mobilisation of ethnic groups. In such cases, confessionality acts in a twofold manner: integrationally on the ethnic group, as its common denominator that overarches the forces that set it apart, and disintegrationally on society, re-enforcing the ethnic distance. The text concludes with two hypotheses: 1) ethno-confessional instrumentalisation was more successful in regions in which the confessional scene was reduced to only two confessions (the Roman Catholic and Eastern Orthodox); 2) milieux at a higher level of modernisation were more resistant to conflicts