Sociology of Sport in Croatia

SAŽETAK Sociologija sporta, kao jedna od mlađih posebnih sociologija, u svijetu se snažnije razvija od 60-ih godina 20. stoljeća. U Hrvatskoj u tom razdoblju (također i ranije) djeluje Miro Mihovilović kojega zbog opsega i sadržaja njegovih radova možemo smatrati osnivačem discipline u našem kontekstu. U drugoj fazi razvoja značajni su radovi Kreše Petrovića i Ankice Hošek-Momirović, koji disciplinu u nastajanju čvršće vežu uz kineziologiju. Uoči treće faze razvoja postoji određeni nesklad između teorijskih radova (gdje među najdublje i najprofiliranije, sistematične radove spada autorski doprinos Srđana Vrcana) i empirijskih istraživanja koja smjeraju na aplikativnost. Pojava nogometnog huliganizma i sociološka istraživanja toga fenomena, koja kreću od kraja osamdesetih i početka devedesetih, označavaju treću fazu razvoja naše sociologije sporta, koja sada ujedinjuje teorijski i empirijski dio, ravnopravno se služeći kvantitativnim i kvalitativnim dijelom istraživačke metodologije. U trećoj fazi razvoja inspirativnim se pokazalo nasljeđe sociologije (sub)kultura mladih, u pokušaju razumijevanja novih aktera stadionskog rituala, koji su početkom osamdesetih izgradili specifični subkulturni stil. U nedostatku sustavnog istraživanja posljednjih petnaestak godina, za potrebe ovoga rada ostvareni su kontakti s utjecajnim akterima nogometnog huliganizma, kako bi se neke teze (poput Lalićeve tipologije navijača iz prijašnjeg razdoblja) testirale u današnjim uvjetima. Sociologija sporta, pod uvjetom da sociolozi nastave istraživanja, ima dobru i raznoliku perspektivu iz više razloga – zbog značenja koji sport ima u svakodnevnom životu velikog broja ljudi u Hrvatskoj, zbog potrebe objašnjenja velikih rezultata tako male zemlje, kao i niza drugih aspekata sporta kao društvenog fenomena.Sociology of sport, one of the more recent sociology disciplines, started developing in the world in the sixties. In Croatia at that time (and earlier) there was Miro Mihovilović whose work, its volume and content made him the founder of the discipline in this country. In the next phase of development, Krešo Petrović and Ankica Hošek-Momirović in their remarkable work linked up the new discipline more closely with kinesiology. Before the third stage of development there was a certain discrepancy between theoretical work (among which Srđan Vrcan’s contribution was the most thorough, systematic and clear-cut) and empirical research directed at applicability. Football hooliganism and sociological research of the phenomenon in the late eighties and early nineties marked the third stage of development, which united theoretical and empirical part equally using quantitative and qualitative research methodology. At this stage of development, sociology of youth (sub)cultures proved very inspiring in trying to understand new agents of stadium rituals, who created a specific subcultural style in the early eighties. Since there has been no systematic research into the subject in the last fifteen years, contacts have been made with some influential agents of football hooliganism for the purpose of this paper, in order to test some theses in present day conditions (such as Lalić’s different types of football supporters from earlier time). Prospects are good and diverse for sociology of sport if sociologists continue their research, because sport plays an important role in everyday life of a large number of people in Croatia. It is also necessary to explain excellent sport results of a small country such as Croatia, as well as a number of other aspects of sport as a social phenomenon