The Diocese of Ludrum (Ecclesia Ludroensis)

Ludrumska biskupija (Ecclesia ludroensis) je zajedno sa Sarsenterskom (Ecclesia sarsenterensis) i Mukurskom (Ecclesia muccuroensis) utemeljena na drugom salonitanskom saboru koji se 533. g. održao pod predsjedanjem salonitanskog nadbiskupa Honorija II. (528-547). Za sjedišta su im, kako kazuju akta ovog sabora, izabrani Sarsenter, Mukur i Ludrum (in Sarsentero, Muccuro et Ludro episcopi debeant consecrari). Za biskupa Ludruma izabran je Celijan (Celianus) odnosno Cecilijan (Cecilianus). Pod jurisdikciju ludrumskog biskupa stavljeni su Magnotik, Ekvitin, Salviatik i Sarziatik (Ludrensis vero episcopus Magnoticum, Equitinum, Saluiaticum et Sarsiaticum). Biskup Ludruma potpisao je kao posljednji akta drugog salonitanskog crkvenog sabora (Celianus episcopus ecclesiae Ludroensis, consentiens subscripsi). Ludrumskoj biskupiji kao takvoj gotovo da i nije pridavana osobita pažnja kvalificiranih istraživača. Ipak, na nju su se pojedini autori usputno osvrtali, uglavnom u okviru svojih drugih istraživanja koja se odnose na pojedine segmente kasnonatičkog doba rimske provincije Dalmacije. Stoga ne iznenađuje činjenica da su o njoj i izricali kontroverzne sudove, počevši od mjesta izabranog za njeno središte, baš kao i o mjestima i područjima koja su određena da uđu u njen sastav odnosno stavljena pod jurisdikciju njenog biskupa. Kontrovere vezane za ovu biskupiju, baš kao i druge biskupije utemeljene na salonitanskim saborima, ne proističu samo iz korumpiranosti akata salonitanskih sabora, koje, kao što je poznato, upravo zbog toga pojedini autori – počevši još od Ivana Lučića - kao nevjerodostojne u cijelosti odbacuju. Ipak, sustavna istraživanja problematike ranokršćanskih institucija s prostora rimske provincije Dalmacije pokazuju da su salonitanski sabori nesumnjiva povijesna činjenica, baš kao i biskupije spomenute u njihovim aktima – uključujući i Ludrumsku biskupiju.The Diocese of Ludrum was founded at the 533 Salona council presided by Honorius Iunior (528-547), archbishop of Salona. On that occasion Magnoticum / Magnioticum, Equitinum, Saluiaticum and Sarsiaticum were included in its territory. Numerous authors – beginning with Daniele Farlati (1690-1773), Josip Alačević (1826-1904), Wilchelm Tomaschek (1841-1901), Franjo Rački (1828-1894), Vjekoslav Klaić (1849-1928), through Ivo Bojanovski (1915-1993) and recently by Slobodan Čače – have written on the centre of the Diocese of Ludrum and related topics. In the Croatian historiography a thesis proposed by Vjekoslav Klaić - according to whom Ludrum could be identified with the site of Biskupija near Knin, and the medieval Diocese of Knin is to be considered the heiress of that diocese - still prevails