Neurozaštita u akutnom moždanom udaru: ima li još nade?

Efficacious treatment of acute stroke is a major challenge in modern medicine. Therapeutic neuroprotection acting towards minimization of ischemic neuronal injury in penumbral tissue in the regions of reduced cerebral blood flow seems to be an appealing concept in the treatment of acute stroke and brain trauma. The ‘ischemic cascade’, a complex mechanism of metabolic events initiated by brain ischemia, offers many pathways by which the neuroprotective agents may act. Time to treatment remains a major limiting factor for many potential neuroprotective agents. Although the exact therapeutic window is not known, evidence from many animal models and clinical research suggest that neuroprotective therapy can only be efficacious if administered very early after the onset of ischemia. Various neuroprotective agents have been tested in many clinical stroke trials during the past 20 years. Large phase III clinical trials of several classes of neuroprotectants (mainly NMDA receptor antagonists, free radical scavengers, and calcium channel blockers) have recently failed to demonstrate efficacy of neuroprotection. After initial disappointment, the active research continues and some new exciting neuroprotective models emerge on the horizon.Učinkovito liječenje akutnog moždanog udara velik je izazov u suvremenoj medicini. Terapijska neurozaštita kojom bi se ishemijsko neuronsko oštećenje u tkivu penumbre u područjima smanjenog moždanog krvnog protoka svelo na najmanju moguću mjeru čini se primamljivom zamisli u liječenju akutnog moždanog udara i moždane traume. ‘Ishemijska kaskada’, odnosno složen mehanizam metaboličnih događaja što ih potiče moždana ishemija, nudi mnoštvo putanja kojima bi neurozaštitna sredstva mogla djelovati. Vrijeme proteklo do početka liječenja ostaje glavnim ograničavajućim čimbenikom za mnoga potencijalna neurozaštitna sredstva. Iako točan terapijski prozor nije poznat, rezultati dobiveni u mnogobrojnim životinjskim modelima i kliničkim istraživanjima ukazuju na to da bi neurozaštitna terapija mogla biti učinkovita samo ako se dade vrlo rano nakon nastupa ishemije. Tijekom posljednjih 20 godina različita neurozaštitna sredstva ispitivana su u moždanom udaru u mnogim kliničkim pokusima. Nedavno provedeni veliki klinički pokusi III. faze s nekoliko skupina neurozaštitnih sredstava (uglavnom antagonista NMDA receptora, čistača slobodnih radikala i blokatora kalcijevih kanala) nisu dokazali učinkovitost neurozaštite. Nakon prvotnog razočaranja djelatna se istraživanja nastavljaju, a na obzoru se naziru neki novi i uzbudljivi modeli neurozaštite