O raščlanjivanju južnoslavenskih dijalekata

O raščlanjivanju južnoslavenskih dijalekata Problematika raščlanjivanja južnoslavenskih dijalekata vrlo je zanimljiva i principijelno vrlo važna, jer na području tih dijalekata ima mnogo supstrata, adstrata i superstrata. I danas se može lijepo vidjeti djelovanje jednog jezika ili dijalekta na drugi. U djelu I. Popovića "Die Geschichte der serbokroatischen Sprache" ima kontradikcija u općoj teoriji u razvitku dijalekata. Bilo je, naravno, pradijalekata koji su se djelomično ili sasvim selili na Balkan. Problem da li je bio jedan južnoslavenski prajezik može se riješiti pozitivno samo ako se dokaže da je u pradomovini postojala najmanje jedna jezgra općih i istovremeno isključivih jezičnih crta u tim dijalektima, od kojih su se poslije razvili južnoslavenski dijalekti. Ukoliko tih crta danas ima, treba dokazati njihov povijesni kontinuitet s jedne strane kao općih, a s druge kao isključivo južnoslavenskih crta. Razvitak dijalekata može se objasniti individualnim realizacijama individualnih govornika jednog ili više dijalekata ili jezika utjecajem različitih realizacija jednog ili više jezičnih sustava. Ako ima više jezičnih kontakata to će biti više pokušaja za izjednačenjem dijalekata, što se može realizirati na različite načine, ovisno o različitim uvjetima kontakta. Problema ima u svim područjima južnoslavenskih dijalekata, ali možda je najzanimljiviji problem razvitka štokavskog dijalekta. Metodološki je važno proučiti različite načine pisanja istih jezičnih osobina. Utjecajem jedne dijalektalne osobine ili forme na drugu mogao bi se objasniti npr. razvitak *ktj, *tj grupa i gen. pl. u štokavskom dijalektu