Rad polazi od analogije s nalazima Rodneyja Starka da je religioznost dobar prediktor moralnih stavova onda kad je razina religioznosti u okolini visoka, a nije dobar prediktor kad je razina niska. Ovdje postavljamo pitanje što se zbiva s prediktivnom sposobnošću religioznosti u situaciji povećanja religioznosti u Hrvatskoj u postsocijalističkom razdoblju? Hipoteza izvedena iz analogije sa Starkom bila bi da će se prediktivna sposobnost religioznosti povećati, a kontrahipoteza da će se smanjiti jer možemo očekivati da je religioznost u postsocijalističkom razdoblju “manje iskrena”, više produkt konformizma, od one koja je prevladavala u socijalističkom razdoblju gdje je izraz stvarnog uvjerenja. Rezultati potvrđuju prvu hipotezu, religiozno...