Sportsko-rekreacijski programi za odraslu mušku populaciju utemeljeni na klaster analizi anketnih indikatora

A physically active lifestyle has many well-documented benefits. However, we are witnessing an epidemic of sedentary behaviour. Voluntary physical activity, i.e. recreational physical activity, has thus assumed central importance in satisfying the physical activity needs of humans. In order to tailor intervention programmes more individually, a 38-item questionnaire was designed to acquire information on how adult men spend their free time. The goal was to see if any grouping criteria may induce the grouping of the members of a wide male population into certain sub-population groups with recognizable demographic, social and material characteristics, particular health-related issues and specific attitudes towards free time and the way of spending it. The sample was comprised of 319 adult healthy men, from 19 to 67 years of age, from Central Bosnia. The cluster analysis, a method of multivariate hierarchical grouping with Euclidian distances, was used. Six distinct clusters were obtained: first cluster – 18 % of subjects, age 36.2 yrs, most married, positively oriented towards physically active lifestyle, scarcely take medication, no health-related discomforts; second cluster – 35 % of subjects, age 38.6 yrs, married, several children, would like to be more physically active because they are informed about the importance of exercise, but they are not very active and their discomforts are rather pronounced; third cluster – 9 % of subjects, age 28.9 yrs, no marital or parental obligations, not physically active with negative attitudes towards an active lifestyle, under high stress, but feel no discomforts; fourth cluster – 25 % of subjects, age 36.5 yrs, married, a smaller number of children, moderate values in all variables, except for the variables of health discomforts: the value is the highest in the entire sample; fifth cluster – 6 % of subjects, age 45.5 yrs, the oldest in the sample, married, have many children, physical activity is not important to them, they hardly feel any discomforts probably due to the many medications they take; sixth cluster – 7 % of subjects, age 24.8 yrs, no marital or parental obligations, not satisfied either with job no income, no prescribed medication and satisfied with their health status, but unexpectedly very high levels of reported health discomforts. Adequate intervention recreational and sporting activity programmes are proposed in accordance to the features of each cluster. Generally, a lack of information about the crucial role of a physically active lifestyle was observed throughout the clusters, as well as evident passive, consuming-absorbed attitudes towards free time. The previously active athletes in the third cluster were the only exception. The study has provided preliminary evidence for feasibility and value of using a cluster method approach to the identification of typologies of the adult male population. Much effort of expert kinesiologists, and of the broader community and mass media as well, must be invested in the promotion of physical activity, education for active and self-responsible living and in intervention strategies for changing the state of passivity.Uvod Mnogobrojni su dokazi da je tjelesno aktivan način života poželjan jer smanjuje rizik za nastanak mnogobrojnih kroničnih nezaraznih bolesti, a s druge strane ublažava stanja stresa i depresije, poboljšava raspoloženje, samopouzdanje i zadovoljstvo životom. Ipak, danas smo svjedoci epidemije sjedilačkog načina života. Mehanizacija je eliminirala obveznu tjelesnu aktivnost iz naših života, pa bi na njeno mjesto trebala doći dobrovoljna tjelesna aktivnost, tzv. rekreacijska tjelesna aktivnost kojoj je zadaća da zadovolji čovjekovu potrebu za kretanjem. Promicanje redovite tjelesne aktivnosti postao je javnozdravstveni prioritet. Programi tjelesnog vježbanja trebali bi biti svakodnevna aktivnost u slobodno vrijeme svakog čovjeka. Naravno, valjalo bi programe prilagoditi specifičnim potrebama potencijalnih korisnika. Nažalost, još je uvijek praksa da se nude opći programi vježbanja ili tjelesne aktivnosti općoj, apstraktnoj populaciji. Ponuđači programa rijetko znaju kakve su potrebe, želje i sklonosti potencijalnih korisnika. Autorica je uvjerena da bi takvo znanje silno proširilo popis kvalitetnih, individualiziranih sportsko-rekreacijskih programa koji bi vjerojatno bili atraktivniji jer bi odgovarali na stvarne potrebe poznatih podgrupa unutar populacije (populacijske podskupine mogu biti definirane spolom, dobi, socijalnim statusom, visinom prihoda, mjestom stanovanja, vrstom posla kojim se bave, odnosom prema tjelesnoj aktivnosti, zdravstvenim statusom ili nekim drugim kriterijem). Anketni upitnik je oblikovan s ciljem da se u općoj populaciji odraslih muškaraca pronađu taksoni s prepoznatljivim demografskim, socijalnim i materijalnim obilježjima, zdravstvenim poteškoćama i specifičnim stavovima prema slobodnom vremenu i načinima na koji provode vrijeme dokolice kako bi se intervencijske preporuke za vježbanje i ponuda sportsko-rekreacijskih programa maksimalno individualizirala i prilagodila njihovim potrebama i sklonostima. Metode Uzorak ispitanika obuhvatio je 319 odraslih muškaraca, u dobi od 19 do 67 godina, iz Srednje Bosne. Svi su ispitanici bili zdravi, bez posebno vidljivih kognitivnih, konativnih i socioloških aberacija. Uzorak je projektiran stratifikacijski tako da zadovolji uravnoteženu dobnu strukturu s najmanje 15 % entiteta po svakoj dobnoj skupini, a najmanje 25 % u skupini od 35 do 39 godina (tablica 1). Inicijalni su podaci prikupljeni anketom koja je sadržavala 38 varijabli. Primijenjeno je 6 varijabli (prve 4 demografske) općeg statusa: dob (OAGE), bračno stanje (OMARR), broj djece (ONOCH), radni staž (OW-ORK), zadovoljstvo poslom (OSATJOB) i zadovoljstvo primanjima (OSATINC); zatim 9 varijabli koje opisuju slobodno vrijeme: procjena slobodnog vremena (SFRE-EAS), planiranje slobodnog vremena (SFREEPL), način provođenja slobodnog vremena (SFREEWA), prisutnost sportskih aktivnosti u slobodnom vremenu (SSPORT), važnost sportske aktivnosti u organizaciji slobodnog vremena (SFREESP), sportske aktivnosti uz više slobodnog vremena (SFREEIF), razlozi za izostanak bavljenja sportskim aktivnostima (SPACTAB), spremnost ulaganja novca za bavljenje sportskim aktivnostima u slobodnom vremenu (SSPINVEST) i interes za aktivnosti u mogućem slobodnom vremenu (SINTER); 8 varijabli za procjenu zdravstvenog statusa: ocjena postojanja stresa (ZSTRESS), ocjena pomaže li tjelesna aktivnost u otklanjanju stresa (ZSTRRED), zadovoljstvo zdravljem (ZHEASAT), važnost tjelesne aktivnosti za zdravlje (ZACTHEAL), informiranost o važnosti vježbanja za zdravlje (ZINFOR), izvori informacija o važnosti vježbanja za zdravlje (ZINFSOUR), korištenje lijekova (ZMEDICA) i procjena osobne tjelesne aktivnosti (ZACTLEV). Na koncu je korišteno 15 varijabli za procjenu zdravstvenih tegoba: smetnje spavanja (TSLEEP), napetost (TTENS), nervoza (TNER), ljutnja (TANGER), bezrazložni strah (TFEAR), tjeskoba (TANX), nemir (TREST), umor (TTIRED), vrtoglavica (TVERT), glavobolja (THEAD), bol u kralježnici (TBACK), bol u nogama (TLEG), bol u želucu (TSTOM), prekomjerna težina (TWEIGHT) i povišeni tlak (TBLPRESS). Tih je 15 varijabli za procjenu zdravstvenih tegoba preliminarno zasebno faktorizirano te su se dobile 4 latentne dimenzije opisane kao: opća napetost (PGENTEN), opće somatske tegobe (PSOM), opća tjeskoba (PANX) i bol izazvan prekomjernim stajanjem (PEXCST) (tablica 3). Neparametrijske varijable definirane su na ordinalnoj skali pomoću 3 modaliteta ponuđenih tvrdnji (potpuno slaganje, djelomično slaganje, neslaganje). Isto je učinjeno s varijablama koje opisuju zdravstvene tegobe i stanja (učestalo, ponekad, rijetko). Ostale varijable su bile ili zadane parametrijski (dob, staž) ili kumulativno kao sumacijski kompozit više mogućih odgovora. Za temeljnu obradu podataka primijenjena je klaster analiza, metoda multivarijatnog hijerarhijskog grupiranja (tzv. joining-tree clustering s euklidskim distancama). Konačan broj klastera određen je na temelju pokazatelja analize varijance klastera u paketu Statistica (kvadrirane Mahalanobisove udaljenosti klastera te F-vrijednosti i probabiliteti razlika klastera). Za svaki od tako dobivenih klastera određene su vrijednosti po varijablama radi njihova detaljnog opisa. Podaci su obrađeni standardnom procedurom za analizu podataka u paketu programske podrške Statistica (StatSoft®). Rezultati i rasprava Iako je temeljni cilj ovog istraživanja bila taksonomizacija dobivenih pokazatelja, zanimljivi su i neki fenomeni na razini osnovnih varijabli, primjerice najčešći način provođenja slobodnog vremena - većina ispitanika vrijeme provodi s obitelji, ali i u kafiću i pred TV-om. Dio ispitanika dodatno zarađuje ili se dodatno obrazuje, pa je relativno mali broj onih koji se bave sportskim aktivnostima (grafikon 1). Čak 70,5 % entiteta dalo je više od jednog odgovora, što dodatno potiče na zabrinutost zbog izostanka tjelesne aktivnosti. Na pitanje o razlozima zbog kojih se ne bave sportskim aktivnostima, ispitanici su odgovorili da nemaju vremena, nešto manje ih smatra da nema uvjeta, a najmanje ih drži da su razlog sredstva (grafikon 2). Kada bi imali više vremena, najviše ispitanika bi se posvetilo sportskim igrama koje zahtijevaju organizaciju, manji dio (grafikon 3) je iskazao interes za nove aktivnosti (pilates, tae-bo), borilačke aktivnosti, fitnes, aktivnosti u parovima i tradicionalne aktivnosti (boćanje, kuglanje, stari sportovi). Izrazit interes za bavljenje sportskim igrama potvrđuje sklonost muške populacije prema kolektivnim sportskim igrama. Grafikon 4 pokazuje izvore informacija o vrijednostima tjelesne aktivnosti, a grafikon 6 kvalifikacijsku strukturu ispitanika. Taksonomskom analizom dobiveno je šest dobro definiranih klastera (tablice 4, 5 i 6). Totalni Raov F-test razlika (39,07) uz stupnjeve slobode (DF1 = 30 i DF2 = 1324) pokazuje probabilitet od p < 0.0001. Rezultati analize klastera iznimno su zanimljivi s aspekta kronoloških definicija, pa neće biti opisani redoslijedom kako su dobiveni, već prema prosječnoj kronološkoj dobi ispitanika obuhvaćenih njime. Šesti klaster (CL06) okuplja 7 % entiteta prosječne dobi 24,8 godine. Najmlađi u ukupnom uzorku, bez obiteljskih obveza, s jedva nešto malo staža (0,4 godine), nezadovoljni poslovnim statusom i primanjima. Vrijeme provode uglavnom u kafićima ili pred TV-om. Uopće ne osjećaju stanje stresa, ne uzimaju lijekove, zadovoljni su svojim zdravljem i smatraju da su tjelesno aktivni. Međutim, u tu “idealiziranu” sliku mladih i “bezbrižnih” ljudi nimalo se ne uklapaju znatni pokazatelji zdravstvenih tegoba. Stoga se takvim osobama trebaju ponuditi sadržaji koji “ne obvezuju”, a u sebi sadrže avanturizam, kretanje, brzinu, dinamiku, raznolikost. Osim natjecanja u različitim sportskim igrama, moguće je organizirati poduke u atraktivnim sportovima tipa: slobodnog penjanja, zmajarenja, raftinga, brdskog biciklizma, organiziranje izleta s različitom tematikom, zatim borilačkih sportova, fitnesa i sl. Treći klaster (CL03) okuplja 9 % ispitanika prosječne dobi 28,9 godina, uglavnom bez bračnih i roditeljskih obveza. Pokazuju negativan stav prema svakoj varijabli iz blokova slobodnog vremena i aktivnosti. Osjećaju znatan stres, nisu aktivni, ali procjenjuju da tjelesna aktivnost nije važna za zdravlje. Ne osjećaju zdravstvene tegobe i nastoje se dokazati na poslu (radi se o jednoj od obrazovanijih skupina). Izražavaju nezadovoljstvo slobodnim vremenom, ali i poslom i prihodom. Dosta su pasivni u odnosu na vrijednosti tjelesnog vježbanja. Teško im je ponuditi adekvatne rekreacijske sadržaje zato što ih prije treba “otrgnuti” od cjelodnevnog posla, a oni na to neće lako pristati, jer u poslu vide mogući izlaz iz brojnih (najčešće novčanih i statusnih) problema koji već postoje, ali i koje naziru u budućnosti (brak, djeca,...). Moguće im je ponuditi organizirane aktivnosti u neposrednoj blizini posla, dvorane za fitnes, teretane i sportske igre; u program vježbanja treba uključiti i sustav edukacije o vrijednostima vježbanja, pravilnoj prehrani te o osobnom doprinosu i odgovornosti za kvalitetu života. Za vrijeme vikenda moguće je organizirati suvremene programe u prirodi (team building, rafting, pješačenje i dr.) Prvi klaster (CL01) okuplja 18 % ispitanika, u cijelom uzorku najaktivnijih pojedinaca. Prosječne su dobi 36,2 godine, uglavnom u braku i s manje djece. Nemaju niti jednu negativnu vrijednost u sustavu varijabli za procjenu slobodnog vremena i aktivnosti. Pozitivno percipiraju slobodno vrijeme i aktivnosti važne za zdravlje, dobro su informirani i jako aktivni. Puno vremena provode u tjelesnom vježbanju, nisu pretjerano skloni uzimanju lijekova i ne osjećaju nikakve zdravstvene po-teškoće. Uspjeli su “izboriti” nekakav poslovni i drugi status. Čini se da ovakav opis ponajviše odgovara bivšim aktivnim sportašima ili entitetima koji su se nastavili aktivno baviti sportom. Nije nužno nešto im posebno nuditi jer su već stekli navike kontinuiranog bavljenja sportom, osim možda aktivnosti koje bi angažirale njihove manje izražene kapacitete. Potrebno im je osigurati uvjete za redovito bavljenje sportskim igrama, a s obzirom na dob nužno je provjeravanje zdravstvenog statusa (1 – 2 puta godišnje). Za ovaj subuzorak iznimno važna edukacija o održavanju sposobnosti i kontroli zdravlja. Sportske igre je potrebno nadopuniti ciljanim aktivnostima i vježbama. Četvrti klaster (CL04) okuplja 25 % ispitanika u prosjeku 36,5 godina, koji su uglavnom u braku i s manje djece. Sve varijable koje definiraju ovaj klaster uglavnom su prosječnih vrijednosti, ali su svi pokazatelji procjene zdravstvenih tegoba jako naglašeni. Kao da su upali u nekakvu “životnu kolotečinu” - nisu pretjerano nezadovoljni poslom i primanjima (naprotiv), ali ne pronalaze motiva za ozbiljniju sportsku aktivaciju. Iako ih štošta zanima, ipak se radi o najpasivnijoj skupini koja doslovno nema nikakve ambicije ozbiljnije se uhvatiti u koštac sa životnim zadaćama. Njima je potreban poseban program rekreacijske aktivacije, primarno korektivni programi vježbanja, ali i edukacijskoga karaktera pod nadzorom stručnjaka ili tima stručnjaka, kako bi se poštovala sva načela primjene kinezioloških programa. Ovim je osobama potreban znatan poticaj za pojačanje motivacije. Drugi klaster (CL02) okuplja 35 % entiteta, prosječne dobi od 38,6 godina. Uglavnom su u braku i s više djece te s dosta radnog staža (17,6 godina). Od maksimalnih pokazatelja mogu se izdvojiti namjere planiranja i organizacije slobodnog vremena te brojne aktivnosti kojima bi se eventualno bavili, kao i dobra informiranost o vrijednosti vježbanja za zdravlje - osjećaju potrebu bavljenja sportskim aktivnostima. Zdravstvene tegobe su im jako izražene (gotovo kao kod 4. klastera). Radi se o informiranim i aktivnim osobama, uz to dosta obrazovanima, koje žele planirano i organizirano slobodno vrijeme, provedeno u sportskim aktivnostima, a ako treba i uz novčana izdvajanja. Očito se radi o svojevrsnoj životnoj prekretnici, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da su u godinama kada su najvjerojatnije uvelike osigurali temeljne životne resurse, a i djeca su vjerojatno dosta samostalna, pa je pritisak obitelji malo popustio. To im omogućava da započnu s planiranjem “nove” budućnosti. Poštujući principe primjene kineziološke rekreacije, moguće je uz dosta edukacijskog razgovora utjecati na promjene navika. S takvim se osobama radi u manjim skupinama, a sadržaji bi trebali “podići” emocije i raspoloženje. Peti klaster (CL05) okuplja 6% ispitanika prosječne dobi od 45,5 godina. Najstariji su u uzorku, u braku su i s većim brojem djece, zadovoljni plaćom, ali ne i poslom. Nemaju namjeru planirati slobodno vrijeme, vježbanje im uopće nije važno, da imaju više vremena uopće se ne bi bavili sportom, ne misle da je vježbanje faktor otklanjanja stresa, smatraju da tjelesna aktivnost uopće nije važna za zdravlje, dosta uzimaju lijekove i jako loše su informirani o važnosti tjelesne aktivnosti. Ne bi ulagali novac u bavljenje sportskim aktivnostima i slobodno vrijeme provode uglavnom u pasivnim oblicima (kafić i TV). Ne osjećaju neke zdravstvene tegobe (otprilike su na razini 3. klastera). Imaju slobodnog vremena, ali ga ne žele planirati ni organizirati u smislu sportskih aktivnosti. Moglo bi se reći da se radi o “opuštenim” osobama, relativno zadovoljnim svojim statusom. Općenito ih je teže animirati čak i sustavnim akcijama. Za očuvanje i unapređenje zdravlja trebalo bi im ponuditi sadržaje koje oni već koriste u slobodno vrijeme tipa boćanja, stolnog tenisa, malog golfa i sl. Moguće je organizirati različite izlete u prirodu i to obiteljskoga karaktera, a pod određenim uvjetima moguće je organizirati susrete i natjecanja starih sportova i sl. Određeno ciljano vježbanje zahtijeva sustav kontrole koji se temelji na utvrđivanju inicijalnog stanja subjekta, kao temeljnog preduvjeta programiranja aktivnosti te praćenja i kontrole rada. Jedan se problem provlači kroz cjelokupni uzorak: nedostatak informacija o važnosti tjelesne aktivacije te pasivan, konzumentski pristup. Za veći dio populacije u uzorku ne postoje unutrašnji ni vanjski čimbenici koji bi ih pokrenuli na aktivnost te bez vanjske intervencije stručnjaka kineziologa nije moguće organizirati bilo koju vrstu aktivnosti. Ovo je istraživanje pružilo neke preliminarne dokaze o opravdanosti korištenja klaster analize u identifikaciji tipologije podgrupa populacije odraslih muškaraca. Svakoj skupini treba pristupiti s drugačije oblikovanom ponudom programa sportske rekreacije. No, uopćeno treba paziti da 1) programi ne smiju dodatno opterećivati tjelesne funkcije koje su već opterećene svakodnevnom rutinom te 2) ne smiju predstavljati nikakav rizik za zdravlje sudionika