Etničke mape: između stvarnosti i promidžbe

Ethnic maps provide insight into the ethnically complex populations of certain areas. They are a cartographic way of portraying a part of geographic reality. Southeastern Europe appears as an ideal area for ethnic maps drawers: there is a variety of different ethnic groups living in a relatively small area. Moreover, political boundaries often do not correspond with so-called ethnic borders, i.e. divisions between majority areas of different nations and/or ethnic groups. The history of South-Eastern Europe offers a number of examples of ethnic maps drawing and their use in political context. The paper focused on ethnic maps drawn and published in the context of the break-up of Yugoslav federation during the first half of the 1990’s. The maps were produced mainly by scientific institutions or under the supervision of such institutions or experts, but always with the specific goal to back and justify political standpoints of their respective country\u27s governments during a turbulent period of geopolitical change and transition. Generally, figures and statistics were presented professionally and correctly. Map authors and compilers did not try to falsify figures. The degree of intent in mapmaking is registered primarily through the choice of cartographic technique, including certain elements of the map design (choice of colours). In that regard, one can identify a technique favoured by Croatian sources (pie charts) and another one often used by Serbian mapmakers (choropleth maps). Maps were understood to be powerful media tools and influential visual images that could be used to create a particular perception.Etničke karte omogućuju uvid u složen etnički sastav pojedinih područja. One su kartografski način prezentacije dijela geografske stvarnosti. Jugoistočna Europa čini se da je zahvalno područje za sastavljače etničkih karata: na razmjerno malenom području nastanjen je velik broj različitih naroda i etničkih skupina. Povrh toga, političke granice često se ne podudaraju s tzv. etničkim granicama odnosno područjima većinske nastanjenosti različitih etničkih skupina. U povijesti Jugoistočne Europe bilo je mnogo primjera izrade etničkih karata i njihove uporabe u političkom kontekstu. U sasvim određenom političkom kontekstu – raspad jugoslavenske federacije u početku 1990-ih godina – pojavile su se i karte o kojima je riječ u ovome članku. Većinu karata izradile su znanstvene ustanove, ili su pak karte izrađene pod nadzorom takvih ustanova ili priznatih stručnjaka, no uvijek s jasnim ciljem da podupru političko stajalište nacionalnog vodstva u razdoblju geopolitičkih promjena i previranja. Statistički i drugi podaci prikazani su korektno. Sastavljači karata nisu krivotvorili podatke no stanovit stupanj tendencioznosti primjećuje se u izboru kartografske tehnike i metode te pojedinih elemenata dizajna karte (izbor boje). Izdvaja se kartografska tehnika koju je favorizirala hrvatska strana (uporaba strukturnih dijagrama) od one kojoj se obično priklanjala srpska strana (plošno prikazivanje etničkih većina). Karte su, očigledno, bile prepoznate kao moćno medijsko sredstvo i utjecajno vizualno pomagalo koje se može korisno upotrijebiti u svrhu stvaranja određene percepcije