Nužnost reforme hrvatskog izvanparničnog prava

Nedavno provedena reforma austrijskog izvanparničnog prava i predstojeća reforma njemačkog izvanparničnog prava ukazuju na velike promjene u domeni izvanparničnog prava. Detaljan pristup općim pravilima izvanparničnog prava i uvođenje u izvanparnični postupak stvari koje su do sada rješavane u izvanparničnom postupku, odnosno «pravno čišćenje» (Rechtsbereinigung) u odnosima parničnih i izvanparničnih stvari trebali bi biti dodatan poticaj hrvatskom zakonodavcu za vlastito izvanparnično uređenje. Hrvatsko izvanparnično pravo bremenito povijesnim problemima nedovoljnosti pravnih izvora, odnosno nedostatne pravne neuređenosti i pravne šarolikosti nastale zbog regulacije vrlo opsežne, raznolike pravne materije i nejednakog vremenskog nastanka raznovrsnih pravnih izvora, mora se mijenjati kako bi se izvanparnični postupak opskrbio pravnim garancijama koje mu pripadaju prema čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Želi li RH poštovati standarde europske pravne države, morat će uskoro reformirati vlastito izvanparnično pravo. S obzirom na niz razloga koji ukazuju na nužnost reforme hrvatskog izvanparničnog prava: krnju primjenjivost Zakona o vanparničnom postupku, nedostatak izvora koji bi mogli preuzeti funkciju općih pravnih pravila, pravnu neusklađenost postojećih pravnih izvora, Hrvatska bi eventualnom budućom reformom izvanparničnog prava bila u mogućnosti da preuzme prvenstveno one dijelove izvanparnične materije austrijskog i njemačkog zakonodavca koji predstavljaju minimum izvanparnične uređenosti. Vremenski trenutak reforme koja će se izvršiti nakon reformi Austrije i Njemačke Hrvatskoj omogućavaju odabir onih novina koje će odgovarati uvjetima hrvatskog pravnog sustava