TOWARD A HYPERTEXTUAL HISTORY OF NATIONAL LITERATURE

Novija smjeranja u metodologiji povijesti književnosti teže osvješćivanju jednodimenzionalnosti književnopovijesnih sinteza, raskrinkavajući ih kao pokušaje univerzalizacije lokalno i subjektivno obilježenih autorskih očišta. Još od Vodičke naslućuju se zahtjevi za novim, obuhvatnijim i viseglasnim modelima povijesti nacionalnih književnosti, koji kulminiraju s postmodernizmom. Hipertekstualno bi koncipirana povijest književnosti, naročito kroz mogućnosti bezgraničnog okupljanja primarne i sekundarne građe i biranja stupnja samostalnosti čitatelja pri njenoj elaboraciji, mogla bar djelomično udovoljiti tim zahtjevima.Newer trends in methodology of literary history point to single-dimensionality of historical synthesis, exposing them as attempts for universalisation of locally and subjectively marked points of view. Since Felix Vodička, requests for new, more comprehensive and versatile models of histories of national literatures, which culminated with postmodernism, have been heard. The concept of hypertextual literary history would be able to, at least partially, answer to those demands -especially through the possibilities of endless gathering of primary and secondary materials and leveling of reader\u27s self-sufficiency during its elaboratio