THE ENVIRONMENTAL IMPACTS OF MARINE FISH CAGE FARMS IN THE EASTERN ADRIATIC

Marikultura u Hrvatskoj mogla bi imati još veću ulogu u razvoju ruralnih priobalnih zajednica od one koju ima danas. No, povećanje proizvodnje ribe u kavezima prati zabrinutost javnosti za ekološka pitanja, što upućuje na potrebu odgovornijega pristupa razvoju i upravljanju ovim sektorom. Ujedno je to prigoda i izazov za učinkovito integriranje marikulture u gospodarenje obalnim prostorom s podjednakim pravima i obvezama. Navedeno prije svega zbog njezine socijalne i ekonomske misije koja se sastoji u prevenciji depopulacije ruralnih prostora u priobalju i na otocima, te rastućih potreba turističkog tržišta za proizvodima mora. Premda je intenzivna marikultura obilježena kao ona koja negativno utječe na okoliš, mnogi od spominjanih negativnih učinaka nisu znanstveno dokumentirani. Utjecaj emisije dušika i fosfora što ih proizvodi riblja farma u obliku fecesa ili nepojedenih ostatka hrane nema veće značenje za morski ekosustav i općenito je od male važnosti u usporedbi s unosom što ga čine drugi korisnici obalnih resursa. Utjecaj na sediment i pridnene zajednice uglavnom je lokalan i kratkotrajan, te ovisi o broju i veličini farmi, kao i o obilježjima same lokacije. Oporavak nekih pridnenih zajednica nakon prestanka uzgojnih aktivnosti može biti odgođen za nekoliko godina (npr. ležišta Posidonia) zbog akumulirane organske tvari. Što se tiče uzgoja tuna, ako nije korektno lociran i vođen, može rezultirati onečišćenjem, bilo zbog nepojedene hrane i metabolita ili tijekom izlova i pripreme za tržište. U najvećem broju slučajeva problem nastaje zbog nepoželjnih mirisa tijekom ljetne sezone i zamašćenosti morske površine ako se nekontrolirana širi izvan granica uzgajališta. Za održivi razvoj nacionalne marikulture od osobitog će značenja biti važna ponuda zdravog i kvalitetnog proizvoda marikulture u količini koja je primjerena tržišnim potrebama i s proizvodnjom koja neće degradirati morski okoliš.Mariculture in Croatia could play a more important role in development of rural communities along coastline. However, by increase of fish farming, public concern over environmental issues has been raised, and the need for more responsible mariculture development and management has been asked. There are opportunities and challenges for effectively integrating mariculture into coastal zone management with equal rights and obligations. This is primarily because of its social and economic mission consisting in preventing de-population of rural coastal areas and islands and meeting the growing needs of tourist market for seafood. Although intensive mariculture production is accused of producing negative environmental effects, many of these effects still need to be scientifically documented. The effect of nitrogen and phosphorous releases from farmed fish faeces or uneaten food is not of significant issues for marine ecosystem, and it is generally of little importance compared to the inflow of nutrients from other coastal sources. The impact on sediment and benthic communities is mainly local and short-term ones, and depends on the number and extent of the farms and their location. Recovery of some benthic communities after the cessation of farming activities may be delayed over several years (i. e. Posidonia beds) due to the accumulated organic matter. Bluefin tuna farming if not properly located and managed might cause pollution problems, either from uneaten feed and metabolic waste or from harvesting and processing the fish. In most cases the problem comes from smell pollution during the summer time and the oily water surface that may be widespread much outside of the farm areas. It will be important for sustainable development of Croatian mariculture to offer a healthy and good quality product in the quantities required by the market, while not degrading the marine environment