Unatoč tome što socijalni pristup u okviru hrvatske psihosocijalne prakse nije novost, konkretna djelovanja za poboljšanje položaja i poštivanje prava korisnika još su uvijek velikim dijelom u skladu s medicinskim pristupom, barem kada je riječ o osobama s invaliditetom. To ukratko znači da se oko 9,7% stanovnika RH, koliko iznosi udio osoba s invaliditetom, s ovim poteškoćama nosi velikim dijelom na način «osobne tragedije» njih i njihovih obitelji (što je jedno od obilježja medicinskog pristupa), a manje na način sustavnog, usklađenog, suvremenog profesionalnog pristupa u smjeru izjednačavanja mogućnosti za te osobe. S tim u skladu je i činjenica da je svaki novi zakon o socijalnoj skrbi sve restriktivniji, što znači da je sve manji broj ...