Analiza kompleksnih spojeva lijekova u otopini

Inkluzijski kompleksi lijekova i ciklodekstrina pripravljaju se kako bi poboljšali topljivost, a time i djelotvornost lijeka. Analiza takvih kompleksa provodi se u otopinama različitim analitičkim tehnikama, od kojih su neke kromatografske i spektroskopske tehnike opisane u ovom radu. Kromatografija je separacijska tehnika kod koje se odvajanje sastojaka smjese temelji na različitoj razdiobi izmeĎu pokretne i nepokretne faze. Najviše korištena kromatografska tehnika je tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti, HPLC (engl. High Performance Liquid Cromatography) koja se odlikuje visokom selektivnošću. Djelotvornost je povećana u odnosu na klasičnu tekućinsku kromatografiju primjenom manjih čestica punila (nepokretne faze), što uzrokuje i primjenu većih tlakova (nekoliko milijuna bara). Sljedeća separacijska tehnika koja se često koristi je kapilarna elektroforeza (engl. Capillary Electrophoresis) u kojoj se razdvajanje molekula temelji na različitoj pokretljivosti iona u otopini elektrolita na koje je primijenjeno električno polje. Spektroskopske metode temelje se na interakcijama zračenja i tvari, odnosno na apsorpciji elektromagnetnog zračenja. UV/Vis spektroskopija pokriva područje od 190 do 800 nm, a pri apsorpciji zračenja dolazi do prijelaza vanjskih elektrona. Da bi se prijelaz dogodio, razlika izmeĎu dvaju elektronskih stanja mora odgovarati energiji zračenja. UV/Vis spektroskopija ima veliku primjenu u kvantitativnoj analizi zato što je apsorpcija, prema Beer-Lambertovu zakonu proporcionalna koncentraciji tvari koja apsorbira zračenje Spektroskopija nuklearne magnetne rezonancije, NMR (engl. Nuclear Magnetic Resonance) temelji se na spinskim prijelazima uzrokovanima apsorpcijom u radiovalnom području. Tehnika se koristi za odreĎivanje strukture različitih molekula. Analiza se provodi na temelju NMR spektra kojim su signali prikazani u ovisnosti o kemijskom pomaku. Spektri jednodimenzijskih tehnika 1H i 13C prikazuju signale koji odgovaraju neekvivalentnim protonima i ugljikovim atomima, a definirani su položajajem, intenzitetom i multiplicitetom signala