Očuvanje sigurnosti pacijenta kod primjene terapije

Lijekom se smatra svaka tvar čija je namjena dijagnoza, suzbijanje, liječenje ili prevencija bolesti, odnosno promjena tjelesne strukture ili funkcije. Lijekovi se mogu primjenjivati enteralno, parenteralno i lokalno, a razlikujemo tekuće, polukrute, krute i plinovite oblike. Primjenjuju se prema pet pravila i tri provjere nakon kojih možemo biti sigurni da je prava doza lijeka primijenjena pravom pacijentu, u pravo vrijeme i na pravi način te da neće doći do pogreške. Kod primjene terapije može doći do neželjenog događaja, kao alergijske reakcije, anafilaktičkog šoka, infekcije, flebitisa/tromboflebitisa. Kako bi se pacijentu omogućila maksimalna sigurnost, potrebna je kvalitetna edukacija medicinske sestre/tehničara, koja se odvija tokom cijelog radnog staža, nikada ne prestaje i svaki dan se može naučiti nešto novo. Potrebno je vršiti, kako edukaciju osoblja, tako i pacijenata o vrsti lijeka, načinu primjene te mogućim nuspojavama. Sigurnost je najlegitimnija mjera kvalitete pružene njege u bolničkom sustavu i svaki dan se treba maksimalno unaprjeđivati. Potrebno pratiti smjernice i protokole te na kraju sve dokumentirati. Sve navedene mjere edukacije i sigurnosti vode povoljnom ishodu za pacijenta, ali i cijeli sustav