Kognitivne, senzoričke i komunikacijske teškoće kod djece s cerebralnom paralizom

U radu je prikazana cerebralna paraliza (u nastavku CP) kroz pet ključnih točaka, koje objavljuje Surveillance of Cerebral Palsy in Europe; nastaje 2000. godine, a jedinstvena međunarodna definicija se formira 2005. godine. Prvi medicinski spisi o ovoj bolesti nastaju u 19. stoljeću gdje se naziva „Littleova bolest“. Uzroci CP mogu biti urođeni, genetski, upalni zarazni, anoksični i traumatični, te je njena prevalencija 2.1/1000. Razlikujemo četiri osnovna tipa cerebralne paralize, od kojih svaki ima svoje podtipove. Najčešći oblik cerebralne paralize je spastični tip koji obuhvaća 88% svih oboljelih. Dugo godina su se razvijale efikasne metode klasifikacije funkcionalnih sposobnosti osoba s CP-om. Test grubih motoričkih funkcija (Gross Motor Function Classification System, GMFCS) koristi se za klasifikaciju sposobnosti kretanja i funkcionalno bodovanje donjih ekstremiteta, klasifikacijski sustav bimanualnih finih motoričkih funkcija za bodovanje gornjih ekstremiteta odnosno finih motoričkih funkcija. Kognitivno funkcioniranje djece s CP-om ovisi o tipu i podtipu bolesti te stupnju i lokalizaciji oštećenja mozga. Važno je naglasiti kako manje od polovice osoba s CP-om ima razinu intelektualnog funkcioniranja manju od 70 jedinica kvocijenta inteligencije, što se povezuje s teškoćama u kognitivnom razvoju. Teškoće senzornog funkcioniranja kod djece s CP-om se najčešće manifestiraju teškoćama modulacije i registracije proprioceptivnih i vestibularnih podražaja. Govorne, jezične i komunikacijske teškoće često su prisutne kod djece s CP-om. Čak 35% djece s CP-om ima dizartriju, te prilikom komunikacije s drugim ljudima zauzmu ulogu ispitanika. Potpomognuta (alternativna i augmentativna) komunikacija se pokazala izrazito učinkovitom u poboljšanju kvalitete komuniciranja djece s CP-om. Sve teškoće s kojima se susreću, uz okolinske faktore, utječu na sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima i okupacijama. Upravo su radni terapeuti, čija se intervencija temelji na poboljšavanju vještina potrebnih za izvođenje svakodnevnih aktivnosti, zaduženi za sprječavanje okupacijske deprivacije