Prevencija stresa, psihosomatskih poremećaja i bolesti

Društvene i tehnološke promjene uz intenzivni razvoj urbane infrastrukture doveli su do stalnog porasta stresnih čimbenika i snažnog rasta opterećenja ljudi u gotovo svim njegovim dimenzijama. Stres se smatra jednim od takvih procesa koji se prvo smatrao načinom na koji bi tijelo moglo reagirati protiv bolesti, štete i drugih problema, ali kasnije je uočeno da može postati prijetnja funkcioniranju organizma. Stres predstavlja potencijalnu prijetnju zdravlju, a prilagodba može uzrokovati mnoge ozbiljne fizičke probleme zbog izravnog učinka na tjelesne i biološke sustave kao što su živčani sustav, probavni sustav, dišni sustav i kardiovaskularni sustav. Stres se može kategorizirati na nekoliko načina; prema trajanju (akutni i kronični), prema području (fiziološki i psihosocijalni) i prema ozbiljnosti (traumatski i svakodnevni). Bolesti koje nastaju kao posljedica stresa se nazivaju psihosomatske bolesti, dok su psihosomatski poremećaji, za razliku od psihosomatskih bolesti, funkcionalni poremećaji izazvani stresom, ali bez trajnih oštećenja tjelesnih sustava i organa. Prevencija općenito i posebno prevencija mentalnih i psihosomatskih poremećaja postale su glavna tema u zdravstvenoj politici kako bi se optimizirale zdravstvene usluge. Trenutno su alarmantni sve veći izravni i neizravni medicinski troškovi za mentalne i psihosomatske probleme koji podrazumijevaju dugotrajna razdoblja radne nesposobnosti i prijevremene mirovine. Kako bi spriječili nastanak psihosomatskih bolesti, najvažnije je prevenirati ili maksimalno smanjiti razinu stresa pojedinca. Upravljanje stresom i prevencija se mogu provoditi na individualnoj i organizacijskoj razini. Tehnike upravljanja stresom primjenjive su ne samo na ljude koji manifestiraju bolest ili poremećaj, već i na zdrave ljude, kada se dodaju svakodnevnoj rutinskoj praksi kao učinkovit alat za poboljšanje zdravlja. Medicinska sestra ima vrlo važnu ulogu u prevenciji stresa i psihosomatskih bolesti budući je u izravnom kontaktu sa zdravim ili bolesnim pojedincima i može pružiti podršku usmenim i pismenim savjetima