Development of employment policy for persons with disabilities in the public administration of Croatia and selected countries

Osobe s invaliditetom su radno sposobno stanovništvo koje, unatoč invaliditetu, imaju odgovarajuće radne sposobnosti. Politika poticanja zapošljavanja OSI provodi se sustavno u RH. Odredbe Konvencije prenesene su u nacionalne politike i zakonodavstvo, a njihova primjena osigurana je provedbom Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda bila je temelj za donošenje Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za OSI od 2007. do 2015. godine, Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za OSI od 2017. do 2020. godine kao i za donošenje novog nacionalnog strateškog dokumenta. Cilj nacionalne strategije je Republiku Hrvatsku i društvo učiniti što prilagođenijim za neophodne promjene kako bi došlo do izjednačavanja mogućnosti OSI. U ovom radu komparira se razvoj politike zapošljavanja OSI u Hrvatskoj sa odabranim zemljama, a to su Austrija, Slovenija i BiH. Austrija i Slovenija su odabrane budući su obje države bile uzor Hrvatskoj i velika stručna podrška u razvoju politike zapošljavanja OSI, a BiH je odabrana kao država kojoj je Hrvatska bila uzor i potpora u razvoju politike zapošljavanja OSI. Bitno je napomenuti da je velika razlika u razvijenosti Austrije i Slovenije od BiH kao država koje su članice EU i to uvelike utječe na razvoj države u socijalnom smislu. Slovenija provodi aktivnu politiku na polju zapošljavanja OSI i usvojila je niz mjera i aktivnosti s ciljem da se OSI pruže bolje mogućnosti, a to su mjere u PR i novčani poticaji za poslodavce i OSI. Kako bi se osigurala integracija OSI u društvo koje se mijenja, od ratifikacije Konvencije o pravima OSI poduzeti su niz mjera i projekti za borbu protiv predrasuda i štetnih praksi koje se tiču OSI, a to su: "Možemo“ Kartica za beneficije za OSI, Razvoj i provedba tranzicije mladih s posebnim potrebama na tržište rada i drugi. Kada pak pogledamo BiH koja je svoju politiku zapošljavanja OSI skoro pa „prekopirala“ od RH ali je stala u razvoju politike budući da je za razliku od RH, BiH u takvom stanju i mogućnosti da ne može tim intenzitetom pratiti razvoj. Hrvatska je primjere dobre prakse pronalazila u zapadnim zemljama Europe, a najviše od Slovenije i Austrije, čiji su stručnjaci redovno izlagali svoje primjere dobre prakse na stručnim skupovima organiziranim od strane ZOSI i partnera, iz područja politike vezanog za OSI. U sklopu ovoga rada provedene su dvije ankete kojima se htjelo vidjeti na koji način poslodavci koji zapošljavaju OSI i OSI percipiraju i u kojoj su mjeri zadovoljni sa načinom provođenja politike zapošljavanja OSI. Potrebno je još mnogo godina sustavnog rada i truda da se dovrši i usavrši ovaj započeti proces razvoja politike zapošljavanja OSI i da se prihvati te provede do kraja kroz sve segmente društva. Treba pozitivno gledati na svaki iskorak u razvoju politike zapošljavanja OSI i na svaku promjenu