Donor lymphocyte infusions and their effect on transplant treatment outcome

UVOD: Infuzija darivateljevih limfocita (DLI od eng. donor lymphocyte infusion) primjenjuje se u liječenju pacijenata kod kojih je došlo do relapsa hematološke bolesti nakon alogenične transplantacije krvotvornih matičnih stanica. Također, primjenjuje se i u svrhu profilakse kod pacijenata s visokorizičnom bolesti. Najznačajnija nuspojava takvog načina liječenja je razvoj GVHD-a, koji se javlja u oko 70% slučajeva. Prema dosadašnjim iskustvima DLI postiže najbolje rezultate u liječenju kronične mijeloične leukemije (KML) dok su rezultati u liječenju drugih hematoloških malignoma dosta ograničeni. ----- METODE: Retrospektivno su analizirani podaci 40 pacijenata koji su se u razdoblju od 2016. do 2018. godine u Klinici za hematologiju KBC-a Zagreb liječili pripravcima darivateljevih limfocita. Kao izvor podataka korišten je Bolnički informacijski sustav (BIS) KBC-a Zagreb. Prikupljeni su podaci o spolu i dobi pacijenata, osnovnoj dijagnozi, datumu i karakteristikama alogenične transplantacije KMS-a, indikaciji za primjenu DLI-a, značajkama DLI-a (broj tretmana, inicijalna doza, svježina transplantata), razlozima prestanka terapije, razvoju GVHD-a te ishodu i preživljenju pacijenata. ----- REZULTATI: Najveći broj pacijenata uključenih u istraživanje bolovao je od ALL-a i AML-a. Ukupno preživljenje pacijenata u istraživanju bilo je 52,5%. Medijan dobi preminulih iznosio je 48 godina, a medijan vremena proteklog od inicijalnog DLI-a do smrti bio je 497 dana. Najčešći uzroci smrti bili su neuspjeh terapije (36,8%), sepsa (31,6%) i relaps bolesti (15,8%). Preživljenje u skupini pacijenata liječenih DLI-om zbog relapsa bilo je 43,5%, u skupini liječenih zbog nepotpunog kimerizma 61,5%, a u skupini u kojoj je DLI primijenjen profilaktički 75,0%. Srednja vrijednost početne doze DLI-a iznosila je 0,51x107 CD3+ stanica. Kao najznačajnija nuspojava, GVHD se razvilo kod 42,5% pacijenata, no nije bio uzrokom smrti niti jednog pacijenta. Nije nađena statistički značajna razlika u preživljenju pacijenata s razvijenim GVHD-om i onih kod kojih je GVHD izostao (p>0,05). Preživljenje također nije značajno ovisilo o spolu pacijenata, izvoru transplantata, niti o srodstvu darivatelja i primatelja transplantata (p>0,05). ----- ZAKLJUČAK: Posttransplantacijski primijenjen DLI učinkovito je oruđe u terapiji i profilaksi relapsa hematološke bolesti. Postupak je praćen visokim rizikom od razvoja GVHD-a, no smrtnost prouzročena GVHD-om je rijetkost. Nešto bolji terapijski uspjeh postignut je u skupinama pacijenata koji su DLI-om liječeni profilaktički i zbog prisutnosti nepotpunog kimerizma u odnosu na skupinu pacijenata kod kojih je indikacija za primjenu darivateljevih limfocita bio relaps bolesti, no ta razlika nije se pokazala statistički značajnom (p>0,05).INTRODUCTION: Donor lymphocyte infusion is used in the treatment of patients with haematological disease relapse after allogeneic hematopoietic stem cell transplants. It is also used as a prophylaxis in patients with high-risk diseases. The most significant side effect of such a treatment is the development of GVHD, which occurs in about 70% of the cases. According to previous experience, DLI achieves the best results in the treatment of chronic myeloid leukaemia (CML), while the results in the treatment of other haematological malignancies are quite limited. ----- METHODS: Data of 40 patients treated during the period from 2016 to 2018 in the Clinic for Hematology of the University Hospital Center Zagreb were analyzed retrospectively. The Hospital Information System of the University Hospital Center Zagreb was used as the data source. The collected data included the gender and age of patients, their diagnoses, characteristics of allogeneic bone marrow transplants, indications for DLI use, DLI features (number of doses, initial dose, the freshness of graft), reasons for discontinuation of therapy, development of the GVHD, patient outcomes and survival. ----- RESULTS: The most common diagnoses among the patients in this study were AML and ALL. Overall survival was 52.5%. The age median of the deceased was 48 years, and the median time from initial DLI to death was 497 days. The most common causes of death were treatment failure (36.8%), sepsis (31.6%) and disease relapse (15.8%). The survival rate of patients treated for relapse was 43.5%, of those treated for incomplete chimerism 61.5%, and of patients treated with prophylaxis 75.0%. The median initial dose of DLI was 0.51x107 CD3 + cells. As the most significant side effect, GVHD developed in 42.5% of patients, but it was not the cause of death for any of them. There was no statistically significant difference in the survival of patients with developed GVHD and those in whom GVHD was absent (p> 0.05). Also, survival did not depend on the gender of the patient, the source transplant or the relationship between the donor and recipient transplants (p> 0.05). ----- CONCLUSION: Posttransplantation applied DLI is a useful tool in the therapy and prophylaxis of relapse of haematological diseases. Even though the procedure has a high risk of developing GVHD, mortality caused by this complication is relatively rare. The success of the therapy was slightly better if DLI was applied prophylactically and due to incomplete chimerism, compared to the application in the treatment of relapse. However, this difference in success was not statistically significant (p> 0.05)